Naslov Jezik Ivana Krizmanića : (povijesno-sociolingvistička analiza)
Naslov (engleski) The language of Ivana Krizmanić : a historical-sociolinguistic analysis
Autor Bojana Marković
Mentor Diana Stolac (mentor)
Član povjerenstva Amir Kapetanović (predsjednik povjerenstva)
Član povjerenstva Barbara Štebih Golub (član povjerenstva)
Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj Sveučilište u Rijeci Filozofski fakultet Rijeka
Datum i država obrane 2014-01-30, Hrvatska
Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana HUMANISTIČKE ZNANOSTI Filologija
Univerzalna decimalna klasifikacija (UDC ) 821.163.42 - Hrvatska književnost
Sažetak U radu se analizira jezična upotreba kajkavskoga prevoditelja, svećenika Ivana Krizmanića (1766. – 1852.), koji je glavninu svoga stvaralaštva na narodnome jeziku napisao u pretpreporodnome razdoblju, počevši od svoje četrdeset i treće godine starom kajkavskom grafijom i kajkavskim književnim jezikom na nj prevodeći i sa štokavskoga. Sredinom tridesetih godina 19. stoljeća Ivan Krizmanić upoznao se i sprijateljio s brojnim ilircima i u svojim djelima nastalima od 1835. do 1841. promijenio je vizualni identitet jezika preuzevši Gajevu grafiju, iako i dalje pišući kajkavskim književnim jezikom. Napokon, 1843. godine kada ilirizam postaje i politički program, a ilirska je štokavština već opisana u dvjema gramatikama i u rječniku, Krizmanić u svojoj 77. godini mijenja i jezični identitet te počinje pisati ilirskom štokavštinom (Pogor u Rimu, 1843.) na nju prevodeći s kajkavskoga (Ogenj vu Rimu, 1820.). Interdisciplinarnim pristupom utemeljenim na prepletu povijesti, sociologije i lingvistike, analiza se provodi na dvjema osnovnim razinama. Na makrorazini istražuje se društvena povijest kajkavskoga književnog jezika, njegov status i uloga u višejezičnom društvu sjeverozapadne Hrvatske tijekom prve polovice 19. stoljeća. Promatraju se povijesno-društvena događanja, poput Francuske revolucije i idejâ o korištenju narodnih jezika koje ona promiče te razvoj građanskoga društvenoga sloja i ilirizma tridesetih godina 19. stoljeća. Analizira se utjecaj ilirskih napora oko implementacije narodnoga jezika zasnovana na štokavskoj osnovici na jezični identitet kajkavskoga autora Ivana Krizmanića i na njegove izbore jezičnoga koda. Na mikrorazini promatra se varijabilnost Krizmanićeve jezične upotrebe u kajkavskome dijelu njegova jezičnoga korpusa na grafijskoj, fonološkoj i morfološkoj razini, s ciljem povezivanja jezične varijacije s izvanjezičnom zbiljom. Varijacija se analizira unutar pojedinih tekstova i u cjelovitu korpusu, a Krizmanićeve se jezične varijable uspoređuju s gramatičkim opisom Ignaca Kristijanovića. Usporedbom upotrebne i gramatičke jezične norme u dvojice suvremenika želi se doprinijeti utvrđivanju stupnja normiranosti književne kajkavštine u posljednjim desetljećima njezina postojanja.
Sažetak (engleski) Dissertation analyses linguistic usage of a kajkavian translator and a priest Ivan Krizmanić (1766 – 1852), who wrote the majority of his work in national language before the Croatian Revival movement, starting at the age of 43 (Palafox Generalu Lefebureu, 1809) writing in old kajkavian orthography and kajkavian literary language, translating to it from štokavian as well. In the mid 1830's Ivan Krizmanić met and befriended many Illyrians, and in his work created between 1835 and 1841 he changed visual identity of the language by adopting Gaj's orthography, even though he was still writing in kajkavian literary language. Finally in 1842, when Illyrianism became a political program, and Illyric štokavian language had already been described in two grammars and in a dictionary, Krizmanić at the age of 76 altered his language identity and started writing in Illyiric štokavian (Pogor u Rimu, 1843), translating to it from kajkavian (Ogenj vu Rimu, 1820).
Using the interdisciplinary approach based on interweaving of history, sociology and linguistics, the analysis is conducted on two basic levels. On a macro level we explore social history of kajkavian literary language, i.e. its status and role in multilingual society of the Northwestern Croatian during the first half of 19. Century. Historical and social events, such as the French revolution and an idea of using national language which the revolution promoted as well as the development of a civil society and Illyrism in the 1830's, are also observed. The paper also analyses the impact of Illyrian efforts on implementation of national language based on štokavian grounds on linguistic identity of the kajkavian author Ivan Krizmanić and on his choices of the linguistic code.
On a micro level we observe variability of Krizmanić's linguistic use in kajkavian corpus on orthographic, phonetic and morphologic level with the aim to link linguistic and social variation. Variation is analyzed inside certain texts as well as in the entire corpus, and Krizmanić's linguistic variables are compared to grammatical description of Ignac Kristijanović. By comparing a language use and grammatical norm between the two contemporaries, the aim is to establish a degree to which kajkavian literary language is standardized over the last decades of its existence.
Ključne riječi
Ivan Krizmanić
kajkavski književni jezik
povijesna sociolingvistika
jezična varijacija
Ključne riječi (engleski)
Ivan Krizmanić
kajkavian literary language
historical-sociolinguistics
language variation
Jezik hrvatski
URN:NBN urn:nbn:hr:188:308193
Studijski program Naziv: Filozofija i suvremenost Vrsta studija: sveučilišni Stupanj studija: poslijediplomski doktorski Akademski / stručni naziv: doktor/doktorica znanosti, područje humanističkih znanosti, polje filozofija (dr. sc.)
Vrsta resursa Tekst
Opseg 256 str.
Način izrade datoteke Izvorno digitalna
Prava pristupa Zatvoreni pristup
Uvjeti korištenja
Datum i vrijeme pohrane 2017-01-19 17:02:38