Title Jezik Ivana Krizmanića : (povijesno-sociolingvistička analiza)
Title (english) The language of Ivana Krizmanić : a historical-sociolinguistic analysis
Author Bojana Marković
Mentor Diana Stolac (mentor)
Committee member Amir Kapetanović (predsjednik povjerenstva)
Committee member Barbara Štebih Golub (član povjerenstva)
Granter University of Rijeka Faculty of Humanities and Social Sciences Rijeka
Defense date and country 2014-01-30, Croatia
Scientific / art field, discipline and subdiscipline HUMANISTIC SCIENCES Philology
Universal decimal classification (UDC ) 821.163.42 - Croatian literature
Abstract U radu se analizira jezična upotreba kajkavskoga prevoditelja, svećenika Ivana Krizmanića (1766. – 1852.), koji je glavninu svoga stvaralaštva na narodnome jeziku napisao u pretpreporodnome razdoblju, počevši od svoje četrdeset i treće godine starom kajkavskom grafijom i kajkavskim književnim jezikom na nj prevodeći i sa štokavskoga. Sredinom tridesetih godina 19. stoljeća Ivan Krizmanić upoznao se i sprijateljio s brojnim ilircima i u svojim djelima nastalima od 1835. do 1841. promijenio je vizualni identitet jezika preuzevši Gajevu grafiju, iako i dalje pišući kajkavskim književnim jezikom. Napokon, 1843. godine kada ilirizam postaje i politički program, a ilirska je štokavština već opisana u dvjema gramatikama i u rječniku, Krizmanić u svojoj 77. godini mijenja i jezični identitet te počinje pisati ilirskom štokavštinom (Pogor u Rimu, 1843.) na nju prevodeći s kajkavskoga (Ogenj vu Rimu, 1820.). Interdisciplinarnim pristupom utemeljenim na prepletu povijesti, sociologije i lingvistike, analiza se provodi na dvjema osnovnim razinama. Na makrorazini istražuje se društvena povijest kajkavskoga književnog jezika, njegov status i uloga u višejezičnom društvu sjeverozapadne Hrvatske tijekom prve polovice 19. stoljeća. Promatraju se povijesno-društvena događanja, poput Francuske revolucije i idejâ o korištenju narodnih jezika koje ona promiče te razvoj građanskoga društvenoga sloja i ilirizma tridesetih godina 19. stoljeća. Analizira se utjecaj ilirskih napora oko implementacije narodnoga jezika zasnovana na štokavskoj osnovici na jezični identitet kajkavskoga autora Ivana Krizmanića i na njegove izbore jezičnoga koda. Na mikrorazini promatra se varijabilnost Krizmanićeve jezične upotrebe u kajkavskome dijelu njegova jezičnoga korpusa na grafijskoj, fonološkoj i morfološkoj razini, s ciljem povezivanja jezične varijacije s izvanjezičnom zbiljom. Varijacija se analizira unutar pojedinih tekstova i u cjelovitu korpusu, a Krizmanićeve se jezične varijable uspoređuju s gramatičkim opisom Ignaca Kristijanovića. Usporedbom upotrebne i gramatičke jezične norme u dvojice suvremenika želi se doprinijeti utvrđivanju stupnja normiranosti književne kajkavštine u posljednjim desetljećima njezina postojanja.
Abstract (english) Dissertation analyses linguistic usage of a kajkavian translator and a priest Ivan Krizmanić (1766 – 1852), who wrote the majority of his work in national language before the Croatian Revival movement, starting at the age of 43 (Palafox Generalu Lefebureu, 1809) writing in old kajkavian orthography and kajkavian literary language, translating to it from štokavian as well. In the mid 1830's Ivan Krizmanić met and befriended many Illyrians, and in his work created between 1835 and 1841 he changed visual identity of the language by adopting Gaj's orthography, even though he was still writing in kajkavian literary language. Finally in 1842, when Illyrianism became a political program, and Illyric štokavian language had already been described in two grammars and in a dictionary, Krizmanić at the age of 76 altered his language identity and started writing in Illyiric štokavian (Pogor u Rimu, 1843), translating to it from kajkavian (Ogenj vu Rimu, 1820).
Using the interdisciplinary approach based on interweaving of history, sociology and linguistics, the analysis is conducted on two basic levels. On a macro level we explore social history of kajkavian literary language, i.e. its status and role in multilingual society of the Northwestern Croatian during the first half of 19. Century. Historical and social events, such as the French revolution and an idea of using national language which the revolution promoted as well as the development of a civil society and Illyrism in the 1830's, are also observed. The paper also analyses the impact of Illyrian efforts on implementation of national language based on štokavian grounds on linguistic identity of the kajkavian author Ivan Krizmanić and on his choices of the linguistic code.
On a micro level we observe variability of Krizmanić's linguistic use in kajkavian corpus on orthographic, phonetic and morphologic level with the aim to link linguistic and social variation. Variation is analyzed inside certain texts as well as in the entire corpus, and Krizmanić's linguistic variables are compared to grammatical description of Ignac Kristijanović. By comparing a language use and grammatical norm between the two contemporaries, the aim is to establish a degree to which kajkavian literary language is standardized over the last decades of its existence.
Keywords
Ivan Krizmanić
kajkavski književni jezik
povijesna sociolingvistika
jezična varijacija
Keywords (english)
Ivan Krizmanić
kajkavian literary language
historical-sociolinguistics
language variation
Language croatian
URN:NBN urn:nbn:hr:188:308193
Study programme Title: Postgraduate doctoral study programme Philosophy and Contemporaneity Study programme type: university Study level: postgraduate Academic / professional title: doktor/doktorica znanosti, područje humanističkih znanosti, polje filozofija (doktor/doktorica znanosti, područje humanističkih znanosti, polje filozofija)
Type of resource Text
Extent 256 str.
File origin Born digital
Access conditions Closed access
Terms of use
Created on 2017-01-19 17:02:38