Cilj:Cilj istraţivanja bio je procijeniti u kolikoj se mjeri maligna bolest i anemija odraţavaju na kognitivne sposobnosti onkološko-hematoloških bolesnika.Ispitanicii metode:Ispitanici su odabrani iz stratificiranog uzorka populacije odraslih oba spola koji se kontroliraju ili lijeĉe u KBC Rijeka , Hrvatska. Ĉetverostrukim uparivanjem formirane su ĉetiri skupine ispitanika (po 100 u svakoj skupini) izjednaĉene po spolu, dobii struĉnoj spremi: Skupina 1 (ispitanicioboljeli od maligne bolesti koji pri postavljanju dijagnoze imaju anemiju), Skupina 2 (ispitanicioboljeli od maligne bolestikoji nemaju anemiju), Skupina 3 (ispitanici koji nisu oboljeli od maligne bolesti aimaju anemiju), Skupina 4 (zdravi ispitanici koji nisu oboljeli od maligne bolesti, nitiimajuanemiju).U svih bolesnika provedeno je psihometrijsko testiranje kognitivnih funkcija pomoću kompjutoriziranih testova CRD-serije (Complex reactiometer Drenovac) uz istodobnu kontrolu razine hemoglobinapri prvom pregledu i nakon mjesec dana.IzmeĊu dva mjerenja anemija je korigirana prema American Society of Clinical Oncology (ASCO) i American Society of Hematology (ASH) evidence-based algoritmu lijeĉenja anemije, a bolesnici nisu primali nikakvu druguterapiju (kemo ili imunoterapiju).Rezultati:IzmeĊu prvog i drugog mjerenja postignuto je znaĉajno povišenje vrijednosti hemoglobina u Skupinama 1 i 3. Statistiĉka obrada pokazatelja uratka kognitivnih testova pri prvom (T1) i ponovljenom mjerenju (T2) nakon korekcije anemije , testiranje razlike u testovima meĊu skupinama te testiranje razlike izmeĊu prvog i drugog mjerenja T testom za neovisne uzorke pokazuju vrlo znaĉajne razlike u kognitivim postignućima meĊu skupinama, kao i nakon lijeĉenja anemije(p= 0,0001) u gotovo svim testovima i njihovim parcijalnim pokazateljima uratka. Skupina 1 u svim pokazateljima uratka kognitivnih testova pokazuje najlošije rezultate u odnosu na ostale skupine (p<0,001). Nakon korekcije anemije većina kognitivnih funkcija se poboljšava (osim vizualne orjentacije i memoriranja) ali ne Vdostiţe rezultate ostalih skupina. Porast kognitivnih sposobnosti proporcionalan je razini hemoglobina. Regresijska analiza i korelacija uratka u testovima kognitivnih sposobnost u odnosu na vrijednosti Hb1, Hb2, razlike Hb izmeĊu prvog i drugog mjerenja, te u odnosu na spol, dob, struĉnu spremu i trajanje anemije dokazale su da je anemija znaĉajnije od ostalih varijabli povezana sa promjenama kognitivnih sposobnosti (beta -0,458, p<0,000).U oboljelih od maligne bolesti, koji pri prvom pregledu nisu bili anemiĉni, pri drugom je mjerenju došlo do pada razine hemoglobina i do pogoršanja kognitivnih funkcija.Zaključak:Ovoistraţivanje dokazalo je da anemija znaĉajno utjeĉe na kognitivnefunkcije oboljelih od malignih bolesti . Iako se lijeĉenjem anemijekognitivne funkcije poboljšavaju, rezultati su lošiji nego u bolesnika oboljelih od maligne bolesti koji nisu bili anemiĉni. Oštećenja su vjerojatno trajnijeg karaktera te se stoga anemija treba korigirati što ranije tj. prevenirati da do nje ne doĊe. Ĉak i u osoba koje nisu anemiĉne viša razina hemoglobina korelira s boljim kognitivnim postignućima. Anemija i kognitivne funkcije pogoršavaju se unutar prvih mjesec dana postavljanja dijagnoze maligne bolesti.