Cilj rada. Raščlamba slučajeva ubojstava u Primorsko-goranskoj i Ličko-senjskoj županiji u razdoblju od 1967. do 1996. godine obuhvatila je sličnosti i razlike među sociodemografskim osobitostima žrtava i počinitelja, modalitetima izvršenja, sudskomedicinskim i kaznenopravnim obilježjima djela, što je poslužilo za utvrđivanje planova prevencije ubojstava. Materijal i metode. U Primorsko-goranskoj županiji obrađena je 161 ubojstvo, a u Ličko-senjskoj županiji 90 ubojstava. Izvor podataka bili su obdukcijski zapisnici, demografski statistički podatci i dokumentacija iz sudskih spisa. Prikupljeni podatci unošeni su u anketne upitnike, prethodno sastavljene za potrebe ovog istraživanja. Usporedba podataka prema istraživanim skupinama učinjena je testom usporedbe proporcija. Rezultati. U obje županije najčešća su bila jednostruka (pojedinačna) ubojstva. Muškarci su bili češće žrtve i počinitelji ubojstava. Motiv ubojstva uglavnom je bila svađa među poznanicima ili susjedima, često u alkoholiziranom stanju. U Primorsko-goranskoj županiji ubojstva su najčešće počinjena nožem (37,3%) u kući ili stanu (48,4%), a u Ličko-senjskoj županiji kratkocijevnim vatrenim oružjem (33,3%) na javnoj površini (37,3%). U užem obiteljskom krugu počinjena je gotovo trećina svih ubojstava u Primorsko-goranskoj županiji, a skoro svako četvrto ubojstvo u Ličko-senjskoj županiji. Zaključci. Ubojstva se najčešće događaju među poznatim i bliskim, a ne među nepoznatim osobama. Počinitelji i žrtve ubojstva najvećim su dijelom iz kontingenta radno aktivnog stanovništva. U urbanoj sredini modaliteti i okolnosti izvršenja ubojstva razlikuju se od onih u ruralnoj sredini. Prijedlog mjera prevencije obuhvaća akcije širokih razmjera u koje su uključeni praktično svi sustavi društvene zajednice: pravosuđe, policija, zdravstvo, školstvo i gospodarstvo.