Cilj istraživanja. Primjena lijekova u djece i adolescenata razlikuje se u odnosu na odrasle. Primjerena farmakoterapija je otežana. Podaci o potrošnji lijekova u toj životnoj dobi su oskudni zbog neprimjerenosti dosadašnjih metoda. Cilj istraživanja bio je proučiti razlike i sličnosti u postavljanju najčešćih dijagnoza, te načina liječenja u izvanbolničkih pedijatrijskih bolesnika između različitih gradova u Republici Hrvatskoj (RH). Dobiveni podaci uspoređeni su s rezultatima sličnih istraživanja u svijetu. Na osnovu prikupljenih podataka predloženi su načini unaprjeđenja pri propisivanju lijekova u toj dobnoj skupini. Materijal i metode. U radu je istraživana učestalost postavljanja dijagnoza i potrošnja lijekova djece i adolescenata u primarnoj zdravstvenoj zaštiti (PZZ) tijekom 2002. godine u Republici Hrvatskoj. Podaci su sakupljeni u gradovima s kliničkim bolnicama (Rijeka, Zagreb) te onim gdje postoji samo liječnik PZZ-a. Potrošnja je praćena prema broju pakiranja, dnevnim definiranim dozama, utrošenim sredstvima i broju propisanih recepata. Izučavano je korištenje lijekova prema dijagnozama, te dijagnoze kao razlog propisivanja. Rezultati. Rezultati našeg istraživanja pokazuju visok stupanj podudarnosti pojedinih gradova, te se mogu primijeniti kao ogledni za cijelu Republiku Hrvatsku. Od četiri korištena načina praćenja potrošnje, niti jedan ne zadovoljava uvjete sveopćeg prihvaćanja. Unatoč nedostacima, praćenje potrošnje prema broju propisanih recepata i korištenje prilagođenih DDD-a su trenutno najbolje metode. Respiratorne bolesti, kao što je i u razvijenim zemaljama, bile su razlog više od 50 “% posjeta liječniku. Bolesti kože, oka i uha javljaju se u oko 10. “% slučajeva. Sedamdeset % djece koja su posjetila liječnika PZZ-a boluje od 10 različitih bolesti. Pobol je, izuzev rjeđeg javljanja otitisa, istovjetan rezultatima ostalih. istraživanja u svijetu. Djeca do navršene prve godine života najmanje su sudjelovala u ukupnoj potrošnji. Najkorišteniji su bili lijekovi za sprječavanje oboljenja - kolekalciferol, Na-fluorid i preparati željeza. Učestala uporaba tih lijekova upućuje na dobru zdravstvenu zaštitu te dobne skupine. Ukupno, antibiotici su bili najkorištenija skupina lijekova - oko 50 % svih propisanih recepata. Zajedno s pripravcima za liječenje bolesti dišnih putova, činili su oko 80 % svih lijekova propisanih na recept. Uz antibiotike (50 %), sintetski antitusici, antibiotski pripravci za liječenje bolesti oka, antihistaminici za sustavnu uporabu, kortikosteroidi za lokalnu kožnu primjenu i antiastmatici bili su najpropisivanije skupine lijekova. Svaka je, ovisno ogradu, sudjelovala u ukupnoj potrošnji s 10 % - 15 %. Liječnici PZZ-a najviše su koristili antibiotike _ širokog spektra djelovanja. Amoksicilin s klavulanskom kiselinom (15 % - 20 %), cefaleksin (10 % - 15 %) i amoksicilin (10 % - 15. %) bili su najpropisivaniji lijekovi. Između pet najpropisivanijih lijekova uvijek su se nalazila po četiri antibiotika | jedan sintetski antitusik. Oko 60 % recepata u svim mjestima propisano je za samo tih pet lijekova. Deset najpropisivanijih pripravaka bilo je “*odgovorno" za 70 %-80 % svih propisanih recepata. Upale gornjih dišnih putova, tonzilitis i bronhitis bili su najčešći razlozi posjeta liječniku. lako se, osim u tonzilitisu, korištenje antibiotika smatra neracionalnim, ti su lijekovi bili najkorišteniji u njihovom liječenju. Zaključak. Rezultati istraživanja potrošnje lijekova u djece _i adolescenata prema obimu i njihovu izboru pokazuju da se Republika Hrvatska nalazi u skupini razvijenih zemalja zapadne Europe (osim Skandinavije) i Sjeverne Amerike. Takva potrošnja nije u skladu s trenutnim ekonomskim stanjem u zemlji. Nužno je stoga provoditi mjere racionalizacije potrošnje svih lijekova. Na osnovu dobivenih rezultata sastavljene su smjernice za liječenje febrilnih stanja u djece, te lista lijekova za racionalno liječenje u PZZ-u. Njihovim korištenjem moguće je ostvariti učinkovito liječenje uz smanjenje ukupne potrošnje lijekova.