Komunalna poduzeća u Republici Hrvatskoj i njihova strategija razvoja nedovoljno su izraženo područje tranzicije gospodarstva. Teorijske i praktične odrednice strategije razvoja komunalnih poduzeća u uvjetima tržišnoga gospodarstva dopunjuju se povijesnim iskustvom, međunarodnim iskustvom i sagledivom socijalnom zbiljom u gradovima Republike Hrvatske. Istražuju se obilježja poslovanja i aktualni razvoj komunalnih poduzeća, međuovisnost s ekonomskim i socijalnim ciljevima te razvojem gradova, utvrđuje hijerarhija ciljeva strategije razvoja komunalnih poduzeća i bitne sastavnice strategije razvoja. Zadovoljavanje potreba za komunalnim proizvodima i uslugama iziskuje temeljitu preobrazbu u svim relevantnim sadržajima značaja, svrhe i cilja poslovanja i razvoja. Kod toga, nedvojbena je povezanost strategije, taktike i ciljeva i međuovisnosti strategije poduzeća sa strategijama viših razina društveno-ekonomske orgamzacije. Organizacijskim oblicima komunalna poduzeća osiguravaju drugim poduzećima i stanovništvu proizvode i usluge koji bi bili preskupi da ih svaki subjekt osigurava u malom obujmu. Na proces proizvodnje (pružanja proizvoda) usluga znatno utječu zahtjevi za efikasnosti, zadržavanjam "osjetljivosti" ciljeva i podizanjem razine kvalitete. U kontekstu strategije razvoja značajan je utjecaj pada broja stanovništva, izrazito smanjenog učešća industrije u strukturi društvenog bruto proizvoda i visoke stope centralizacije, naročito s motrišta financiranja razvoja. U promišljanju strategije, a zbog nasljeđa i aktualnih procesa, u prvi plan dolazi potreba restrukturiranja i definiranja strateških sadržaja razvoja komunalnih poduzeća. Zaštita okoliša i održivi razvoj postaju vodeći sadržaj u odnosu na položaj poduzeća i njihov javni karakter. Marketinška organizacija u budućem razdoblju može ispoljiti odmah od starog i prijelaznog sustava i uspostavu strategije kojoj je potoršač u centru interesa. Strategija vlasničke strukture poseban je izazov dugoročnog razvoja. Aktualno razdoblje i iskustvo promatranih zemalja govori u prilog vlasnički dominantnog položaja lokalne samouprave. Istodobno, u razdoblju nedostatnih proračuna lokalnih samouprava s jedne strane, te rastućeg pritiska za povećanje uspješnosti poslovanja s druge strane, nameće se potreba premišljanja vlasničkog restrukturiranja s naglaskom na modele partnerstva javnog i privatnog sektora. Njihov značaj u ekonomskom i socijalnom smislu, nasljeđeni i aktualni problemi, teškoće te izazovi i zadaci u okvirima sveukupnog društveno-ekonomskog razvoja nužno iziskuju da se promišljanje budućnosti komunalnih poduzeća definira strategijom razvoja.