Gospodarsko integriranje u Europi odgovor je na globalizacijske procese na svjetskoj razini, ali i završetak procesa tranzicije. Intragranska je trgovina primijećena kao posljedica trgovinskog integriranja država EU. Za mala gospodarstva poput hrvatskog, sudjelovanje u gospodarskim integracijama je neizbježno, a ujedno znači i sudjelovanje u međunarodnoj podjeli rada. Teorijsku osnovu ovoga rada čini tzv. nova trgovinska teorija koja intragransku trgovinu objašnjava na dva načina: horizontalnu intragransku trgovinu smatra posljedicom monopolističke konkurencije na tržištu i rastućih povrata obujma između sličnih država, dok je vertikalna intragranska trgovina utemeljena na komparativnim faktorskim prednostima – za razliku od tradicionalne HO teorije, specijalizacija se ne događa između, već unutar pojedine industrijske grane. Analitički dio temelji se na podacima o hrvatskoj razmjeni na 3 i 5 brojki SITC, i to na razini cjelokupnog gospodarstva, kao i bilateralno na razini 3 brojke SITC prema Njemačkoj, Italiji, Sloveniji, Republici Češkoj, Mađarskoj te Bosni i Hercegovini. Sukladno teorijskim postavkama o sličnosti proizvoda, korištena je minimalna razina raščlambe na 3 brojke SITC, odnosno ona koja zadovoljava kriterije sličnosti proizvoda u kontekstu intragranske trgovine. Razdoblje promatranja se odnosi na 1995. do 2005. godinu. Primjenom Grubel-Lloydovog indeksa kao statičnog pokazatelja, odnosno Brülhartovog indeksa marginalne intragranske trgovine kao dinamičkog pokazatelja intragranske trgovine, ustanovljene su vrijednosti indeksa intragranske trgovine Hrvatske i uspoređeni s državama sličnih gospodarskih obilježja. Osim toga, intragranska trgovina mjerena Grubel-Lloydovim indeksom je dekomponirana na horizontalnu i vertikalnu komponentu uz uobičajeni kriterij &plusmn ; ; 15%, ali i prošireni kriterij &plusmn ; ; 25%. Ekonometrijskom analizom ispitana je povezanost između veličine intragranske trgovine i odabranih makroekonomskih veličina ili njihovih derivata. Na taj je način izdvojena grupa statistički signifikantnih: GDP, udaljenost između glavnih gradova, trgovinska otvorenost te dvije dummy varijable – postojanje granične crte, odnosno nedavno sudjelovanje u zajedničkom tržištu. Priključivanje Hrvatske Europskoj uniji treba rezultirati akceleriranjem gospodarskog razvoja i općeg blagostanja. Stalno povećanje intragranske trgovine rezultirat će punom integracijom Hrvatske u EU i otvoriti mogućnost za maksimiziranje pozitivnih integracijskih učinaka te ubrzanom dostizanju gospodarskih parametara EU.