U ovoj doktorskoj disertaciji naglasak je na sustavima za podršku odlučivanju, budući da je njihova namjena pomaganje menadžerima u donošenju kvalitetnih odluka u nestrukturiranim problemima odlučivanja. Takvi sustavi omogućuju interaktivnu primjenu pravila odlučivanja, modela i baza modela zajedno sa bazama podataka i vlastitim pristupom donositelja poslovnih odluka. Informacije bitno doprinose povećanju fleksibilnosti hotelskih poduzeća, povećanju brzine njihove reakcije na zahtjeve okoline i inozemnog tržišta u kome djeluju, čineći ih konkurentnijim. Informacija otklanja veću ili manju količinu nesigurnosti, te se njezin korisnik dovodi u povoljniju situaciju nego li je to bio ranije. Konačno, menadžer uvijek na kraju samostalno donosi odluku i prihvaća ili ne prihvaća preporuku takvog sustava pri donošenju konačne odluke. Svrha i cilj ove doktorske disertacije je u prvom redu ispitati koriste li hotelski menadžeri sustave podrške odlučivanju, kako ih često koriste u procesu donošenja odluka, kakvo je zadovoljsto njihovom funkcionalnošću i da li postoji razumijevanje menadžera o važnosti i mogućnostima koje takvi sustavi donose u poslovanju. Moguće je doznati koje vrste poslovnih odluka donose u uvjetima nesigurnosti, koje izvore informacija i načine odlučivanja koriste. Kao polazna osnova utvrdilo se stanje opremljenosti hrvatskih hotela informacijskom tehnologijom, opća razvijenost zatečenih informacijskih sustava te njihova implementiranost u cjelokupno poslovanje. Rezultat istraživanja predstavlja predloženi model poslovnog informacijskog sustava podržan od strane IT-a, primjeren potrebama poslovnog odlučivanja za sve razine upravljanja u hotelu. Sukladno svrsi i cilju postavljena je znanstvena hipoteza: Informacijska tehnologija se u hrvatskim hotelima koristi prvenstveno kao alat za automatizaciju poslovanja, ubrzanje izvođenja poslovnih operacija i smanjenje grešaka u obradama, a ne kao čimbenik donošenja kvalitetnih poslovnih odluka koje bi osigurale dugotrajan rast i konkurentnost hotelskog poslovnog sustava na svjetskom tržištu. Hipoteza je dokazana, a za njeno dokazivanje korištene su sljedeće metode: povijesna metoda, metoda indukcije i dedukcije, metoda apstrakcije i konkretizacije, metoda komparacije, metoda generalizacije i razne statističke metode.