ODREĐIVANJE RASPODJELE NAPREZANJA UZROKOVANIH ŽVAČNIM SILAMA NA DVOKORIJENSKOM ZUBU S NADOGRADNJOM METODOM KONAČNIH ELEMENATA Uvod: Opsežne destrukcije zuba često se ne mogu na zadovoljavajući način nadoknaditi klasičnim ispunima, a zbog nedostatka retencije za krunicu potrebno je sidrenje u korijenski kanal. U praksi još uvijek prevladavaju nadogradnje od metalnih legura iako su noviji nemetalni materijali uvedeni pred petnaestak godina (vlaknasto ojačane smole). Nemetalni vlaknasti materijali imaju sličan modul elastičnosti kao dentin te se time objašnjava manji rizik od loma korijena. Cilj istraživanja: Cilj istraživanja bio je izraditi pet 3D modela dvokorijenskog zuba, od kojih bi prvi bio model intaktnog zuba 1 služio bi kao osnova za usporedbu s drugim modelima u kojima su dijelovi zuba zamijenjeni umjetnim materijalima. Na tim modelima bi se analizirala raspodjela naprezanja uzrokovanih okluzalnim silama koje djeluju u usnoj šupljini metodom konačnih elemenata. Materijali i metode: Prvi model je 3D model konačnih elemenata intaktanog zuba. Drugi i treći model ispreparirani su za lijevanu nadogradnju, a četvrti i peti model sadržavali su preparaciju za endodontske kolčiće. Analiziran je slučaj normokluzije i malokluzije. Svi modeli su opterećivani silom od 200 N. Rezultati: Najveća naprezanja u intaktnom zubu javljaju se u fisuri (od +2,9 do +12,6 MPa) 1 vratu (od -230 do - 445 MPa). Kod zuba s nadogradnjom najveća naprezanja javljaju se u fisuri krunice (od +6,2 do +48,9 MPa) i nadogradnji (od -30,4 do -167,3 MPa), osim kod individualne kompozitne nadogradnje gdje su najveća naprezanja u keramičkoj krunici (od -18,4 do -37,3 MPa). Zaključak: Materijal nadogradnje, te smjer 1 mjesto djelovanja okluzalne sile mogu mijenjati jačinu 1 raspodjelu naprezanja na promatranim površinama zubnih struktura.