Cilj istraživanja: Ispitati mehanizme koji dovode do razvoja sistemske legioneloze te opisati stanične i molekulske mehanizme imunosnog odgovora na Legionella longbeachae infekciju. Pratiti proizvodnju citokina u infekciji s ovom bakterijom. Utvrditi vrstu i zastupljenost pojedinih upalnih stanica u različitim organima tijekom infekcije. Utvrditi da li nedostatak IFNγ R i β 2 mikroglobulinskog lanca utječe na tijek i ishod legioneloze. Materijali i metode: U istraživanju je korišten C57Bl/6 (H-2b haplotip) genetski čisti soj miša te imunodeficijentni IFN-γ R KO i β 2 mikroglobulin KO miševi. Životinje su intratrahealno inokulirane s kliničkim izolatom L. longbeachae serogrupe 1. Praćen je broj bakterija u plućima, jetri, slezeni i bubrezima tijekom infekcije kao i kinetika eliminacije bakterija iz organizma miša. Tkiva su analizirana histološkim i imunohistokemijskim tehnikama. Rađena je i imunofenotipizacija stanica pluća i slezene. Praćena je koncentracija IFN-γ , TNF-α i IL-12 u plućnom tkivu i serumu miševa. Rezultati: Intratrahealna inokulacija 105 CFU L. longbeachae izaziva sistemsko oboljenje u C57Bl/6 miševa. Patohistološke promjene u plućima zaraženih miševa ukazuju na multifokalnu bronhopneumoniju. U upalnom infiltratu u plućima dominiraju GR-1+ i CD11b+ stanice. Treći dan nakon infekcije dolazi do infiltracije NK+, CD8+, CD4+ i B220+ stanica. Diseminacija legionele u jetru , slezenu i bubrege evidentirana je već 24. sat poslije infekcije. U svim navedenim organima dolazi do upalnih promjene sa infiltracijom upalnih stanica, prvenstveno neutrofila i monocita/makrofaga. U miševa inficiranih sa subletalnom dozom (103 CFU) dolazi do eksponencijalnog razmnožavanja legionela u plućima tijekom prva tri dana infekcije, nakon čega slijedi isćiščavanje bakterija. U prva tri dana nakon infekcije u plućima zaraženih miševa dolazi do infiltracije neutrofila (CD11b+ i GR-1+ stanice), makrofaga (CD11b+ stanica), NK stanica (NK1.1.+ stanica) te limfocita T (CD3+ stanice). Stanična infiltracija pluća je praćena povećanom koncentracijom Th1-specifičnih citokina (TNF-α , IFN-γ , i IL-12) u serumu. Imunodeficijentni IFN-γ R KO i β 2 mikroglobulin KO miševi ne uspijevaju kontrolirati infekciju što ukazuje na značaj IFN-γ i funkcionalnih CD8+ stanica u obrani od ove bakterije. Zaključci: Legionella longbeachae je in vivo na mišjem modelu infekcije izrazito virulentna bakterija. Intratrahealna infekcija L. longbeachae u miševa izaziva sistemsko oboljenje. Stanična imunost, odnosno aktivirani makrofagi i CD8+ limfociti T su osnova obrane od ove bakterije. Protektivnu ulogu u obrani od ove bakterije imaju i Th1 citokini TNF-α , IFN-γ , i IL-12.