Sažetak | Cilj istraživanja: Ustanoviti da li kognitivni poremećaji u ranoj fazi recidivno-remitentnog (RR) oblika multiple skleroze (MS)ovise o progresiji ukupnog volumena lezija (UVL) u mozgu ili o gubitku volumena moždane supstancije (VMS) ili su uvjetovani objema ; pratiti smanjivanje VMS-e u ranoj fazi bolesti ; ispitivati moguću povezanost s progresijom fizičke onesposobljenosti. Materijal i metode: tijekom dvije godine ispitana su 53 bolesnika slučajevi klinički sugurnog RR oblika MS-e s trajanjem bolesti od 1-5 godina i sa stupnjem Expandet Disability Status Scale (EDSS)<5, 0 u početku bolesti. Neuropsihološki testovi, psihološki i neurološki nalaz te fizička onesposobljenost bili su ispitivani na početku istraživanja te nakon 2 godine. Na magnetskoj rezonanci (MRI) bile su napravljene PD/T2 i T1 sekvencije. UVL na T2 i T1 sekvencijama bio je mjeren poluautomatskom tehnikom. Određivanje VMS-e dobiveno je visoko-reproducibilnim kompjutoriziranim interaktivnim programom. Povezanost između kognitivnih poremećaja i nalaz MRI-e istraživana je pomoću parcijalne korelacijske i multiple regresivne analize nakon što su iz analize izostavljeni eventualni utjecaji životne dobi, obrazovanja, tjeskobnosti, depresije i sveukupni broj dana uzimanja kortikosteroida. Rezultati: u dvije godine trajanja istraživanja srednja promjena za UVL na T2 sekvenciji bila je +1, 7 ml, 95% C.I. 1, 3-2, 2, p=0, 005, (29, 8%) ; za UVL na T1 sekvenciji bila je +0, 2 ml, 95% C.I. 0, 15-0, 26, p=0, 004 (25%) ; i za VMS bila je -32, 3 ml, 95% C.I. 24, 2-42, 3, p=0, 0001, (2, 7%). Sveukupno je 14 (26, 4%) bolesnika ocijenjeno kognitivno poremećenim na početku istraživanja, dok je 28 (52, 8%) takvih bilo poremećeno na kraju studije. Od 18 neuropsiholoških testova i podtestova koji su bili primijenjeni MS bolesnici nisu zadovoljili u 5, 8 (SD 2, 3) testova na početku i u 8, 4 (SD 2, 9) (p< 0, 0001) na kraju istraživanja. Kada su kognitivne promjene bile ispitivane pojedinačno, 5 (9, 4%) bolesnika je bilo kognitivno poboljšano, 33 (62, 3%) je ostalo stabilno i 15 (28, 3%) se pogoršalo tijekom te dvije godine. UVL na T2 i T1 sekvencijama u kognitivno poboljšanih, stabilnih i pogoršanih bolesnika nije pokazao značajne razlike, dok je gubitak VMS-e u kognitivno pogoršanih bolesnika bio značajno izražen -66 ml (5, 4%, 95% C.I. 37-108, 9 ; p=0, 0031). Kognitivni poremećaji su tijekom te dvije godine bili predicirani samo promjenom VMS-e (r=0, 51, p=0, 0003). Deset bolesnika (18, 9%) koji su se tijekom istraživanja pogoršali > 1, 0 stupanj u EDSS-i, pokazalo je značajan gubitak VMS-e:-99 ml (8%), 95% C.I. 47, 6-182, 3 ; p=0, 005. Na kraju istraživanja gubitak VMS-e značajno je korelirao s promjenom u EDSS-i (r=0, 59, p=<0, 0001). Zaključak: rezultati istraživanja navode na to da kognitivni poremećaji u ranome stadiju RR oblika MS-e ovise mnogo više o razvoju moždane atrofije negoli o rasprostranjenosti UVL-a vidljivoj na T2 i T1 sekvencijama u mozgu. Gubitak VMS-e vjerojatnije uzrokuje progresivno pogoršanje fizičke onesposobljenosti već od najranijih faza bolesti. Taj gubitak postaje očigledan samo ako se prati tijekom duljeg vremenskog razdoblja. Najvjerojatnije je glavni patološki supstrat moždane atrofije u ranoj fazi bolesti gubitak aksona koji uzrokuje progresivni neurološki deficit i razvoj kognitivnih poremećaja. Disertacija podržava raspravu da imunomodulacijskom terapijom treba započeti što je moguće ranije. |