Poznato je da ponašanje betonskih konstrukcija uvelike ovisi o brzini nanošenja opterećenja. Međutim, poznavanje ponašanja betona uslijed dinamičkog opterećenja i dalje je nepotpuno. Numeričke i eksperimentalne studije pokazuju da s porastom brzine opterećenja dolazi do porasta nosivosti, promjene moda sloma, promjene distribucije pukotina i brzine širenja pukotine, dok način utjecaja brzine opterećenja (deformiranja) na vlačnu čvrstoću i energiju sloma betona još uvijek nije u potpunosti razjašnjen. Prema tome, utjecaj brzine opterećenja na vlačnu čvrstoću i energiju sloma betona je jedna od glavnih tema intenzivnog istraživanja unutar akademske zajednice dugi niz godina. U ovom radu istražuje se slom betona uslijed dinamičkog opterećenja te pojava progresivnog rasta vlačne čvrstoće i energije sloma nakon određene brzine opterećenja dobivena na temelju evaluacije eksperimentalnih podataka. U tu svrhu koristi se i eksperimentalni i numerički pristup. Eksperimentalno istraživanje provedeno na betonskim uzorcima L-oblika izloženim različitim brzinama opterećenja potvrdilo je da brzina nanošenja opterećenja znatno utječe na smjer širenja pukotine. Za kvazi-statičko opterećenje smjer širenja pukotine je horizontalan, odnosno okomit na smjer nanošenja opterećenja, dok povećanjem brzine opterećenja smjer širenja pukotine postaje vertikalan, odnosno paralelan sa smjerom nanošenja opterećenja. Drugi cilj ovog rada je verificirati računalni program temeljen na metodi konačnih elemenata za predviđanje ponašanja betona uslijed dinamičkog opterećenja i tome svojstvenih pojava na osnovu rezultata eksperimentalnog istraživanja. U tu svrhu, provedeni eksperimenti na Luzorcima pri različitim brzinama opterećenja su numerički simulirani. Nadalje, kako bi se razjasnio točan postupak određivanja vlačne čvrstoće i energije sloma pri dinamičkom opterećenju, modelirana je slobodno oslonjena betonska greda sa zarezom izložena udarnom opterećenju čekića, a rezultati numeričke analize uspoređeni s rezultatima mjerenja dostupnim u literaturi. Usporedbom dobivenih numeričkih rezultata s dostupnim eksperimentalnim rezultatima potvrđeno je da korišteni numerički model, temeljen na mehanici kontinuuma, mikroravninskom modelu materijala i metodi konačnih elemenata, realistično opisuje ponašanje betona uslijed dinamičkog opterećenja uključujući i složene pojave svojstvene velikim brzinama opterećenja kao što su promjena nosivosti, promjena moda sloma, pojava račvanja pukotine i promjena brzine širenja pukotine. Na temelju dobivenih rezultata dolazi se do zaključka da je progresivni porast dinamičke vlačne čvrstoće i energije sloma, uočen kod velikih brzina opterećenja, posljedica utjecaja inercije, te se treba tumačiti kao strukturalni efekt a ne kao materijalno svojstvo betona. Prema tome, rezultate mjerenja treba procjenjivati s posebnim oprezom.