Naslov Priroda i vrijednost prenatalnog i postmortalnog nepostojanja : doktorski rad Naslov (engleski) Nature and value of prenatal and postmortal nonexistence Autor Marin Biondić Mentor Boran Berčić (mentor) Član povjerenstva Elvio Baccarini (član povjerenstva) Član povjerenstva Bojan Borstner (član povjerenstva) Član povjerenstva Boran Berčić (član povjerenstva) Ustanova koja je dodijelila Sveučilište u Rijeci Datum i država obrane 2014-03-06, Hrvatska Znanstveno / umjetničko HUMANISTIČKE ZNANOSTI Univerzalna decimalna klasifikacijaUDC ) 11/12 - Metafizika. Ontologija. Kozmologija. Estetika Sažetak U radu se bavim analizom vrijednosti prenatalnog i postmortalnog nepostojanja. Temeljna pretpostavka rasprave jest da kada bice umre, ono prestaje postojati. Ukoliko je to uistinu tocno; a cak i ako nije; pitanje je zašto je smrt loša za osobu koja je umrla, ako smrt rezultira nepostojanjem? Nakon temeljnih terminoloških odrednica i pretpostavki, u radu iznosim cetiri modela koji objašnjavaju vrijednost smrti. Prvi od njih je Epikurov model, prema kojemu je smrt neutralna za osobu koja je umrla. Drugi model jest Nagelov model; tzv. deprivacijsko objašnjenje; koji eksplicira Aristotelovu ideju da je smrt krajnje zlo. Prema Nagelovom modelu, zlo smrti je neiskustveno zlo koje se sastoji od lišavanja dobara života. Treci jest Feldmanov model; sofisticiraniji model deprivacijskog objašnjenja; koji za posljedicu ima tvrdnju da je smrt u vecini slucajeva loša za osobu
koja je umrla, ali ponekad može biti dobra ili neutralna za osobu koja je umrla. Cetvrti model, jest model koji zlo smrti objašnjava teorijom neostvarenja kategorickih želja. Analizom navedenih modela, zakljucujem, da ako smrt jest zlo za osobu koja je umrla, onda je najbolje objašnjena uz odreene preinake Feldmanovog modela. Meutim, svi navedeni modeli; osim onog Epikurovog; moraju odgovoriti na pitanje je li prenatalno lišavanje jednako tako loše kao i postmortalno lišavanje, ili nije ni postmortalno lišavanje loše buduci da nije ni prenatalno, kako je to mislio Lukrecije. Smatram da deprivacijska
teorija može riješiti Lukrecijev problem, ali se u konacnici susrece s problemom vrijednosti, tj. s nemogucnošcu dokazivanja neiskustvenog zla „nepokolebljivim“ epikurejcima. Buduci da se „nepokolebljivim“ epikurejcima ne može dokazati da je smrt
loša za osobu koja je umrla, moj zakljucak o vrijednosti smrti za osobu koja je umrla završava u blagoj „epikureizaciji“ deprivacijske teorije. Drugim rijecima, zakljucujem da je smrt vrsta zla koja nas ne bi trebala u znacajnoj mjeri zabrinjavati.
Sažetak (engleski) In my dissertation I am dealing with the value analysis of the prenatal and the postmortal
nonexistence. The basic hypothesis of the discussion is that when the person dies she
ceases to exist. As far as this is true; and even if it is not; the question is why is death bad
for the person who died if death results with nonexistence? After basic determination of
terminology and assumptions, in my work I present four models which explain the value
of death. The first one is the Epicurus’ model, according to whom the death is value
neutral for the person who died. The second model is Nagel's model, the so called
deprivation explanation, which explicates Aristotle’s idea of death as the ultimate evil.
According to Nagel´s model, the evil of death is unexperienced evil which consist of the
deprivation of goods of life. The third model is Feldman's model; more sophisticated
model of the deprivation explanation; which as a result has the statement that death is in
most cases bad for the person who died but sometimes it can be good or neutral for the
person who died. The fourth model is the model which explains the evil of death with a
theory of unrealized categorical desires. By analyzing mentioned models, I conclude, that
if death is a bad for the person who died, than it is best explained with slight modification
of Feldman’s model. However, all mentioned models; except the one of Epicurus; have to
answer the question is the prenatal deprivation as bad as the postmortal deprivation, or
postmortal deprivation is not bad since it is not prenatal, as Lucretius thought. I believe
that deprivation explanation can resolve Lucretius' problem, but in the end it meets the
problem of value, that is, it meets the impossibility of proving unexperienced evil to
“unshakeable” Epicureans. Since it is impossible to prove to “unshakeable” Epicureans
that death is bad for the person who died, my conclusion about the value of death for the
person who died, ends with the mild „epicurusaisation“ of the deprivation theory. In other
words, I conclude that death is a kind of evil which should not worry us too much.
Ključne riječi
epikurizam
hedonizam
komparativizam
lišavanje
nepostojanje
smrt
terminacija
uništenje
vrijednost
vrijeme
želje.
Ključne riječi (engleski)
annihilation
comparativism
death
deprivation
desires
Epicureanism
hedonism
nonexistence
termination
time
value.
Jezik hrvatski URN:NBN urn:nbn:hr:188:759986 Studijski program Naziv: Filozofija i suvremenost Vrsta resursa Tekst Opseg 227 str. Način izrade datoteke Izvorno digitalna Prava pristupa Zatvoreni pristup Uvjeti korištenja Datum i vrijeme pohrane 2017-01-19 18:16:47
