Cilj istraživanja Cilj doktorskog rada bio je, u različitim moždanim strukturama (ipsilateralni korteks, talamus i nukleus dentatus) osoba preminulih nakon traumatske ozljede mozga (eng. traumatic brain injury, TBI), u različitim vremenskim razdobljima od TBI do smrti: a) istražiti izražaj kalpaina, b) analizirati vrstu staničnih populacija koje izražavaju kalpain, c) istražiti izražaj kaspaze-3 i postojanje kolokalizacije kalpaina i kaspaze-3 te d) analizirati i usporediti izražaj kalpaina s obzirom na spol. Ispitanici i metode Studijom je obuhvaćeno 50 mozgova osoba ispitivane skupine koje su preminule istog ili od prvog do desetog dana nakon TBI, u razdoblju od prosinca 2001. do prosinca 2010. godine, a nad kojima je izvršena sudsko-medicinska obdukcija u Zavodu za sudsku medicinu i kriminalistiku Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci. U istraživanje nisu uključene preminule osobe koje su zaživotno preboljele cerebrovaskularni inzult, odnosno bolovale od bolesti središnjeg živčanog sustava (uključujući degenerativne i ekspanzivne bolesti), te šećerne bolesti tipa II. Kontrolna skupina uključuje uzorke 34 mozga osoba koje su umrle prirodnom smrću uslijed naglog zatajenja rada srca, čiji mozak nije bio zahvaćen traumatskom ozljedom, bolešću središnjeg živčanog sustava, odnosno navedene osobe nisu bolovale od šećerne bolesti tipa II. Uzorci tkiva mozgova kontrolne skupine usklađeni su s uzorcima tkiva mozgova ispitivane skupine po dobi i spolu. Hemalaun-eozin bojenje korišteno je za analizu patohistoloških promjena u istraživanim moždanim strukturama preminulih osoba kontrolne i ispitivane skupine. Izražaj kalpaina i kaspaze-3 u neuronima, glija stanicama i stanicama endotela istraživanih struktura mozga obje skupine analiziran je imunohistokemijski. Statistička obrada podataka je provedena uz pomoć statističkog programa Statistica 9.0 Rezultati TBI uzrokuje značajno oštećenje moždanog parenhima koje je najizraženije na mjestu kontuzijskog žarišta u korteksu. Znakovi oštećenja moždanog parenhima javljaju se češće u osoba preminulih nakon TBI nego u osoba kontrolne skupine. Pojačan izražaj kalpaina u neuronima, glija stanicama i stanicama endotela zabilježen je u svim istraživanim moždanim strukturama osoba ispitivane skupine (svi P<0,001). U svim moždanim strukturama izražaj kalpaina značajno se mijenjao s obzirom na vremensko razdoblje proteklo od traume mozga do smrti, a najveći izražaj zabilježen je u korteksu i nukleusu dentatusu treći, odnosno u talamusu šesti dan nakon TBI. Korelacija između izražaja kalpaina određenog u neuronima, glija stanicama i stanicama endotela korteksa i vremenskog razdoblja proteklog od TBI do smrti je negativna (Spearman R rank koeficijent negativan) i značajna (svi P<0,05). U preminulih osoba ispitivane skupine u svim istraživanim moždanim regijama zabilježen je veći postotak kaspaza-3 pozitivnih stanica od onog u osoba kontrolne skupine (svi P<0,001). Statističke analize pokazale su da se postotak pozitivnih kaspaza-3 stanica značajno mijenja s obzirom na vremensko razdoblje proteklo od traume mozga do smrti, a najveći postotak pozitivnih stanica bilježi se u istraživanim regijama mozga prvi dan nakon TBI. U korteksu osoba preminulih nakon TBI dokazana je značajna korelacija između razine izražaja kalpaina i kaspaze-3 (P<0,001). Statistička analiza izražaja kalpaina obzirom na spol u istraživanim moždanim strukturama preminulih osoba ispitivane skupine pokazala je značajno veći izražaj kalpaina u korteksu žena u odnosu na korteks muškarca (P=0,020). U talamusu i nukleusu dentatusu osoba preminulih nakon TBI nije pronađena spolno ovisna razlika u razinama izražaja kalpaina (oba P>0,05). Zaključak Izražaj kalpaina bilježi se u različitim vremenskim razdobljima od TBI do smrti u svim istraživanim moždanim regijama. Postoje spolne razlike u izražaju kalpaina. Izražaj kalpaina mogao bi poslužiti kao jedan od forenzičnih markera za određivanje starosti ozljede mozga, u situacijama u kojima to nije poznato.