Sažetak | Ciljevi istraživanja: 1. izračun vrijednosti nekih kliničkih i histoloških parametara
(životna dob bolesnica, intraperitonealni stadij bolesti, histološka podvrsta i stupanj
zrelosti tumora te rezidualna tumorska masa) kao prediktora limfogenog tumorskog
rasapa, 2. analiza svrsishodnosti limfadenektomije kao terapijskog postupka na
preživljenje bolesnica, 3. prijedlog sustava vrednovanja bolesti jednostavnijeg i
učinkovitijeg od postojećeg definiranog klasifikacijom iz 1985. godine, te 4. analiza
DNK ploidije primarnih ovarijskih karcinoma i DNK ploidije njegovih metastaza u
omentumu i limfnim čvorovima.
Ispitanice i metode: tijekom 15-godišnjeg razdoblja na Klinici za ginekologiju i
porodništvo KBC-a u Rijeci laparotomirano je 289 žena oboljelih od raka jajnika. U
104 od njih, pored standardne operacije (histerektomija, obostrana adneksektomija,
resekcija velikog omentuma) urađene su zdjelična i paraaortna limfadenektomija.
Opisani su tehnika operiranja, utrošak vremena te učestalost i vrsta komplikacija pri
ovoj operaciji. Analizirano je petgodišnje preživljenje bolesnica s osvrtom na
sljedeće varijable: životna dob, stadij bolesti (FIGO,TNM), histološka podvrsta i
stupanj tumorske diferenciranosti te rezidualna tumorska masa. Ispitana je
korelacija ukupnog broja odstranjenih limfnih čvorova i limfogenih metastaza sa
podregijama zdjeličnog i paraaortnog područja. Odvojeno je analizirana korelacija
veličine limfnih čvorova i metastaza u njima. U 26 bolesnica protočnom citometrijom
analiziran je DNK sadržaj staničnih suspenzija primarnih tumora i metastaza u
omentumu i limfnim čvorovima, te njihov utjecaj na petogodišnje preživljenje
bolesnica.
Rezultati: kirurška tehnika zdjelične i paraaortne limfadenektomije je jednostavna i s
obzirom na pojavu komplikacija prihvatljiva metoda. Utrošak vremena za zdjeličnu limfadenektomiju iznosi prosječno 21 minutu, za paraortnu iznosi 23 minute, a
pojava komplikacija, najčešće krvarenja, uz iskusni kirurški tim opaža se malokad.
Zahvatom se odstrani prosječno 35 limfnih čvorova. Učestalost limfogenih
metastaza korelira sa stadijem bolesti: u | stadiju 12%, II stadiju 23% i III stadiju
49%. Povećana incidencija limfogenih metastaza bilježi se pri seroznim,
nediferenciranim i miješanim tumorima te slabo diferenciranim tumorima.
Definirali smo nezavisne statističke parametre petgodišnjeg preživljenja, a to su:
životna dob, rezidualna tumorska masa te intraperitonealni stadij bolesti.
Status limfnih čvorova i limfadenektomija na granici su statističke znakovitosti pa im
je time određeno mjesto i uloga u liječenju ovarijskog raka.
Od nas predložena klasifikacija ovarijskog raka temelji se na suvremenom
shvaćanju intraperitonealne tumorske propagacije i biologije tumora. Klasifikacija se
dijeli na četiri stadija, a unutar prvog, drugog i trećeg stadija još su po dva podstadija
bolesti. Premda ima manji broj podstadija predložena klasifikacija po statističkoj
znakovitosti ne zaostaje za standardnom od FIGO-a iz 1985. godine.
Analiza DNK staničnog sadržaja primarnih tumora FIGO stadija III i IV pokazuje
poput metastaza u omentumu visoku stopu aneuploidije, dok je DNK stanični
sadržaj metastaza u limfnim čvorovima pretežno diploidan.
Zaključak: limfadenektomija i analiza limfnih čvorova predstavlja važan i
nezaobilazan segment u sveukupnom razumijevanju i liječenju bolesnica od raka
jajnika, posebno onih u naizgled ranom stadiju bolesti. |