Naslov The nature of fictional testimony and its role in reaching, fulfilling and promoting our epistemic aims and values : doctoral dissertation
Naslov (hrvatski) Priroda fikcijskog svjedočanstva i njegova uloga u postizanju, ispunjavanju i promicanju epistemoloških ciljeva i vrijednosti
Autor Iris Vidmar
Mentor Snježana Prijić-Samaržija (mentor)
Član povjerenstva Elvio Baccarini (predsjednik povjerenstva)
Član povjerenstva Snježana Prijić-Samaržija (član povjerenstva)
Član povjerenstva Petar Bojanić (član povjerenstva) MBZ: 00000000001
Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj Sveučilište u Rijeci Filozofski fakultet (Odsjek za filozofiju) Rijeka
Datum i država obrane 2013-10-18, Hrvatska
Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana HUMANISTIČKE ZNANOSTI Interdisciplinarne humanističke znanosti
Univerzalna decimalna klasifikacija (UDC ) 82 - Književnost. Komparativna književnost
Sažetak In this dissertation I analyze the problem of cognitive value of literary works and literary practice. My starting point is the symmetry that I claim exists between cognitive values traditionally ascribed to literary works and cognitive states that contemporary epistemology finds valuable and desirable. In that sense, the backbone of dissertation is bringing together of the literary cognitivism (the view according to which literature and literary works are cognitively valuable) and the so called plurality view of epistemic aims and values (according to which truth and knowledge are not the only epistemic aims we aspire to reach). Cognitive value of literature is manifested along two lines. The first one, which I call direct humanism, is based on the idea that literature offers us concrete knowledge about the world and people. This is what grounds the distinctive humanistic aspect of literature: engaging with literature is important in that it gives us knowledge of those things that primarily matter to us as human beings. The second one, the line of indirect humanism, is manifested in the way that literature influences the cognitive economy of the cognizers. Literature helps us deepen the knowledge we already have, makes us aware of the complexities of moral, psychological, political, sexual interactions, it helps us gain understanding of those phenomena that it brings to view, thus enabling us to increase the body of beliefs and knowledge we have at our disposal when we thing about the world and ourselves. In order to defend this claim, I have to show what the underlying mechanism of generating and transferring knowledge is, that is, which epistemically recognized mechanism makes it possible for us to learn from literature. In order to show this, I develop the analogy with testimony: the central claim of the thesis is that literary works are a specific kind of testimony. This is the original scientific contribution of my work: on the one hand, I show how testimony contributes to the plurality view of epistemic aims and values advocated for by the contemporary epistemology. On the other hand, insisting on this analogy creates the need to show how the author of a literary work can satisfy the conditions for sincerity and reliability that the testifier in non-fictional testimony has to satisfy. Answering this question also shows the untenability of anti-cognitivism, primarily advocated for by Plato. Once I show this, I turn my attention to the figure of reader-as-audience which profits cognitively in the process of reading, both, in the sense specified by direct and indirect humanism. Thus, I show the unique way in which literature contributes cognitively to reaching, fulfilling and promoting our epistemic aims and values.
Sažetak (hrvatski) U doktorskoj disertaciji bavim se problemom kognitivne vrijednosti književnih djela i
književne prakse. Moje je temeljno polazište simetrija za koju tvrdim da postoji između
kognitivnih vrijednosti tradicionalno pripisivanih književnim djelima i kognitivnih
stanja koje suvremena epistemologija smatra poželjnima i vrijednima. U tom je smislu
okosnica disertacije spoj književnoga kognitivizma (stajališta prema kojem su
književnost i književna djela kognitivno vrijedni) i takozvanoga pluralističkoga
stajališta o epistemološkim ciljevima i vrijednostima prema kojem istina i znanje nisu
jedini epistemološki ciljevi kojima kao spoznavaoci težimo.
Kognitivna vrijednost književnosti očituje se na dvije osi. Prva os, koju nazivam
direktni humanizam, temelji se na ideji da nam književnost nudi konkretna znanja i
spoznaje o svijetu i čovjeku. U tome se sastoji razlikovni humanistički aspekt
književnosti: bavljenje književnošću važno je zato što nam daje spoznaje o onim
stvarima koje su nam, kao ljudima, od primarnog značaja. Druga os, os indirektnoga
humanizma, reflektira se u načinu na koji književnost djeluje na kognitivni aparat
spoznavaoca. Književnost nam pomaže da produbimo znanja koja već imamo, da
osvijestimo kompleksnost moralnih, psiholoških, političkih, seksualnih interakcija u
koje ulazimo, da dođemo do razumijevanja o onim fenomenima kojima se određeno
književno djelo bavi i da na taj način povećamo sustav vjerovanja i znanja koje imamo
na raspolaganju kada promišljamo o svijetu i samima sebi.
Kako bih obranila ovaj stav, potrebno je pokazati koji je to pozadinski mehanizam
generiranja i prenošenja znanja, odnosno koji nam epistemološki priznat mehanizam
spoznaje omogućuje učenje iz književnosti. U tu svrhu razvijam analogiju sa
svjedočanstvom: centralna je teza disertacije da su književna djela svojevrsno
svjedočanstvo. U ovome se vidi i izvorni znanstveni doprinos mojega rada: s jedne
strane pokazujem na koji način svjedočanstvo doprinosi pluralističkim ciljevima koje
suvremena epistemologija zastupa. S druge strane, analogija sa svjedočanstvom nameće
nam potrebu da pokažemo na koji način autor književnoga djela može zadovoljiti
zahtjeve iskrenosti i pouzdanosti koji se postavljaju pred svjedoka u ne-fikcijskom
svjedočanstvu. Odgovor na to pitanje ujedno pokazuje neodrživost antikognitivističkoga
stava primarno zastupljenoga kod Platona. Jednom kada sam to
pokazala, okrećem se čitatelju kao publici koja kognitivno profitira u procesu čitanja i to
na nivou osi direktnoga i indirektnoga humanizma. Na taj način pokazujem jedinstveni
kognitivni doprinos književnosti postizanju, ispunjavanju i promicanju naših
epistemoloških ciljeva i vrijednosti.
Ključne riječi
author
cognitive value of literature
direct humanism
epistemic aims and values
epistemic monism
epistemic pluralism
indirect humanism
knowledge
literary anti-cognitivism
literary cognitivism
literary practice
reader
reliable informer
testimony
understanding
Ključne riječi (hrvatski)
autor
čitatelj
direktni humanizam
epistemički ciljevi i vrijednosti
epistemički monizam
epistemički pluralizam
indirektni humanizam
istina
književna praksa
književni anti-kognitivizam
književni kognitivizam
kognitivna vrijednost književnosti
pouzdani informator
razumijevanje
svjedočanstvo
znanje
Jezik engleski
URN:NBN urn:nbn:hr:188:452285
Studijski program Naziv: Filozofija i suvremenost Vrsta studija: sveučilišni Stupanj studija: poslijediplomski doktorski Akademski / stručni naziv: doktor/doktorica znanosti, područje humanističkih znanosti, polje filozofija (dr. sc.)
Vrsta resursa Tekst
Opseg 296 str
Način izrade datoteke Izvorno digitalna
Prava pristupa Otvoreni pristup
Uvjeti korištenja
Datum i vrijeme pohrane 2017-01-19 17:14:07