| Abstract | Suvremena sveučilišta suočavaju se s nizom novih okolnosti koje od njih zahtijevaju
transformaciju njihove unutarnje strukture i odnosa s okolinom. Pored izvrsnosti u
istraživanju i nastavi, od njih se sve više očekuje snažniji i direktniji doprinos
društvenom i ekonomskom razvoju. U tom smislu sveučilišta razvijaju suradnju s
vanjskim okruženjem te uspostavljaju suradničke (partnerske) odnose s različitim
dionicima u zajednici. Ovaj segment akademske djelatnosti istražuje se u okviru novog
područja istraživanja o trećoj i civilnoj misiji sveučilišta, a teži boljem razumijevanju
interakcije sveučilišta i zajednice, odnosno doprinosa sveučilišta lokalnom, regionalnom
i nacionalnom razvoju.
Interakcija sveučilišta s različitim dionicima u zajednici pitanje je svrhe sveučilišta i
visokog obrazovanja te predstavlja veliki izazov za suvremena sveučilišta. Aktualni
politički i ekonomski pritisci potiču sveučilišta na transformaciju u poduzetničke
organizacije koje trebaju snažnije doprinositi ekonomskom razvoju. Paralelno, u
akademskoj zajednici jačaju otpori ovim procesima, te se zagovaraju principi i načela
civilne misije sveučilišta koja podrazumijeva oplemenjivanje javne svrhe sveučilišta i
odgovornost sveučilišnih nastavnika kao nositelja pozitivih društvenih promjena u
zajednici.
Koncept civilne misije sveučilišta do sada nije izazivao značajniji interes u hrvatskoj
istraživačkoj zajednici, pa se nalazi malo podataka o tome što su i koliko naša sveučilišta
učinila po pitanju integracije civilne misije u akademske djelatnosti. S obzirom da u
domaćem visokoškolskom sustavu civilna misija sveučilišta nije institucionalno
promovirana, razvidno je da se hrvatskoj akademskoj zajednici dalo prostora da se
spram koncepta civilne misije sveučilišta postavlja ovisno o osobnom poimanju
civilnosti i odgovornosti spram (lokalne) zajednice.
Imajući na umu istraživanja koja sustavno pokazuju da je integracija civilne misije u
temeljne akademske djelatnosti jedini održivi put njezine integracije na sveučilište, jasno
je da se ona veže uz transformaciju tradicionalnih obrazaca nastavnih i istraživačkih
aktivnosti, pri čemu sveučilišni nastavnici postaju njezini ključni nositelji.
Ovim se istraživanjem analiziraju mogućnosti integracije civilne misije u akademske
djelatnosti na hrvatskim sveučilištima s obzirom na osnovne determinante njezine uspješne integracije: (I) spremnost sveučilišnih nastavnika na uvođenje promjena u svoj
svakodnevni nastavni i istraživački rad, (II) stavove i vrijednosne dispozicije koje
sveučilišni nastavnici zauzimaju spram civilne misije, te (III) mehanizme institucionalne
podrške koji bi ih potaknuli na integraciju civilne misije u temeljne akademske
djelatnosti. Posebna pozornost u radu posvećena je ideniti$kaciji obilježja sveučilišnih
nastavnika spremnijih na integraciju civilne misije u akademske djelatnosti.
Istraživanje karakterizira kvantitativni istraživački pristup, a empirijski podaci
prikupljeni su metodom anketiranja na reprezentativnom uzorku od 570 ispitanika
(sveučilišnih nastavnika), pri čemu se koristila mrežna/internetska anketa.
Spremnost sveučilišnih nastavnika na uvođenje promjena u svoj svakodnevni nastavni i
istraživački rad ispitivala se primjenom Teorije difuzije inovacija (Rogers, 1962), što
predstavlja prvi pokušaj utvrđivanja skupina prema faktoru inovativnosti/spremnosti na
prihvaćanje promjena u populaciji sveučilišnih nastavnika u Hrvatskoj.
Rezultati istraživanja pokazuju da je među sveučilišnim nastavnicima u Hrvatskoj 14,2
posto onih koji prihvaćaju promjene u nastavnom i istraživačkom radu (inovatori i rani
usvajači), 33,7 posto neutralnih (rana većina) i 46,8 posto onih koji se promjenama
opiru (kasna većina i kolebljivci, još ih se naziva kozervativcima).
Inovatori i rani usvajači dominantno su sveučilišni nastavnici izabrani u znanstvenonastavno
zvanje, u rasponu od 31. do 50. godine života, dok ih je najmanje među
najmlađom dobnom skupinom. Najmlađu dobnu skupinu, do 31. godine starosti
dominantno čini skupina kasne većine i kolebljivaca, pa rezultati istraživanja impliciraju
da su najmlađi suradnici na hrvatskim sveučilištima najmanje spremni na prihvaćanje
promjena u svakodnevnom nastavnom i istraživačkom radu.
Vrijednosne dispozicije i stavovi sveučilišnih nastavnika, prema analiziranim aspektima
civilne misije, pokazuju da većina sveučilišnih nastavnika u Hrvatskoj uvažava civilnu
misiju i njezina načela kao važnu svrhu visokog obrazovanja. Iskazuju pozitivne stavove
spram civilnog zalaganja, i uvažavaju odgovornost sveučilišta i sveučilišnih nastavnika u
poticanju civilnog zalaganja studenata te obrazovanju društveno odgovornih i aktivnih
građana. Međutim, koncept civilne misije slabo povezuju s doprinosom sveučilišta
razvoju lokalne zajednice, a usmjerenost sveučilišnih potencijala na suradnju s
dionicima u lokalnoj zajednici ne procjenjuju značajnom. U svom svakodnevnom nastavnom i istraživačkom radu najmanje teže razvoju motivacije, te znanja i vještina
studenata za rješavanje problema lokalne zajednice.
Procjenjujući mogućnosti promocije civilnog zalaganja u nastavnim i istraživačkim
aktivnostima, sveučilišni nastavnici smatraju da se zalaganje studenata u zajednici ne
može promovirati niti poticati putem nastave redovitih kolegija, pa prednost daju
izbornim i ciljano osmišljenim kolegijima. Na integraciju civilne misije u nastavne i
istraživačke djelatnosti najviše bi ih potaknuli: (I) interes studenata, (II) osigurana
administrativna potpora i infrastruktura, (III) ,eksibilne mogućnosti opterećenja u radu
i vrednovanja različitih akademskih aktivnosti, (IV) $nancijska potpora za troškove
osmišljenih aktivnosti te (V) osiguranje mogućnosti usavršavanja.
Rezultati ovog istraživanja ukazuju da veću spremnost na promjene u svom
svakodnevnom nastavnom i istraživačkom radu te veći stupanj senzibilizacije spram
koncepta civilne misije sveučilišta iskazuju: (I) sveučilišni nastavnici društvenohumanističkih
i umjetničkih područja, (II) žene, (III) nastavnici u znanstvenonastavnom
zvanju i (IV) dobna skupina sveučilišnih nastavnika od 41. do 50. godine.
Najmanje spremni na promjene u svakodnevnom nastavnom i istraživačkom radu, s
iskazanim manjim senzibilitetom spram koncepta civilne misije, jesu najmlađi ispitanici
do 31. godine, u suradničkom zvanju.
Provedeno istraživanje otvara nova istraživačka pitanja usmjerena različitim aspektima
odnosa hrvatskih sveučilišta i (lokalne) zajednice u kojoj ona djeluju. Osim što se u
domaćem znanstvenom diskursu prepoznaje potreba sustavnijeg istraživačkog pristupa
područjima treće, i civilne misije sveučilišta, utvrđuju se speci$čna pitanja i izazovi
usmjereni razvojnim mogućnostima integracije civilne misije u akademske djelatnosti
na naša sveučilišta.
Imajući u vidu pozitivne stavove sveučilišnih nastavnika spram pojedinih aspekata
civilne misije, te s obzirom na procjenu motivacijskog potencijala pojedinih
institucionalnih mehanizama, kao podrške u integraciji civilne misije u akademske
djelatnosti, provedenim se istraživanjem prepoznaje dio dostupnih razvojnih
mogućnosti za integraciju civilne misije na naša sveučilišta, i predlažu smjernice
stvaranja poticajnog okruženja za njezinu integraciju. |
| Abstract (english) | Contemporary universities are being faced with a series of new circumstances which
demand changes both in their internal structure and in the relationship with their
surroundings. Apart from excellence in research and teaching, they are all expected to
substantially and directly contribute to social and economic development. In that sense,
universities are cooperating with their surroundings and establishing collaborative
relationships (partnerships) with various stakeholders in the community. is segment
of academic activities is explored within the new area of research - the university’s third
and civic mission. It seeks a better understanding of the university’s interaction with the
community, and its contributions to local, regional and national development.
e interaction between universities and different stakeholders in the community is a
question of university and higher education purpose and represents a major challenge
for contemporary universities. e current political and economic pressures encourage
universities to transform themselves into business organizations are expect them to
foster economic development. At the same time, the academic community is
strengthening its resistance to these processes, and is advocating principles of university
civic mission. e university civic mission implies the extension of the universities’
public purpose and the responsibility of university teachers as bearers of positive social
changes in the community.
e concept of university civic mission has not generated considerable interest in the
Croatian research community. In other words, there is little information on what have
our universities done (and how) on integrating the civic mission in academic activities.
Considering the domestic higher education system does not institutionally promote
university civic mission, it is clear that the Croatian academic community has been given
the freedom to position itself towards the concept of university civic mission depending
on one’s personal understanding of civility and accountability to the (local) community.
Taking into account previous research, which has systematically shown that the civic
mission integration within core academic activities is the only sustainable way of its
integration at the university, it is evident that the integration is associated with the
transformation of traditional patterns of teaching and research, in which university
teachers become its key agents. e research analyzes the possibilities of integrating the civic mission into academic
activities at the Croatian universities with regard to the basic determinants of its
successful integration: (I) willingness of university teachers to introduce changes into
their everyday teaching and research, (II) university teachers’ attitudes and value
dispositions on civic mission, and (III) mechanisms of institutional support which
would encourage civic mission integration into the core academic activities. is
dissertation has devoted special attention to identifying characteristics of university
teachers who are more willing to integrate civic mission within academic activities.
e research used a quantitative research approach. Empirical data were obtained from
surveys on a representative sample of 570 respondents (university teachers), using an
on-line questionnaire.
e willingness of university teachers to introduce changes into their everyday teaching
and research was examined using the Diffusion of Innovations theory (Rogers, 1962).
is was the $rst attempt in determining groups according to the factor of innovation /
willingness to accept changes within the population of university teachers in Croatia.
e research results show that among university teachers in Croatia, 14.2% are those
who accept the changes in teaching and research (innovators and early adopters), 33.7%
are neutral (early majority) and 46.8% resist change (late majority and laggards, also
called conservatives).
Innovators and early adopters, on the one hand, are predominantly associate and tenure
professors, ranging from 31 to 50 years of age. Innovators and early adopters are rarely
found among the youngest age group. e youngest age group, up to 31 years of age, on
the other hand, consists of mostly late majority, and laggards. In other words, research
results show that the youngest associates at Croatian universities are the least willing to
accept changes in daily teaching and research.
University teachers’ value dispositions and attitudes concerning the analyzed aspects of
civic mission show that university teachers in Croatia regard civic mission and its
principles as an important purpose of higher education. Furthermore, they express
positive attitudes toward civic engagement, and they respect the responsibility of
universities and university teachers in promoting student civic engagement and in
educating socially responsible and active citizens. However, they do not associate the Assessing possibilities of promoting civic engagement in teaching and research activities,
university teachers believe that the involvement of students in the community can not be
promoted nor encouraged by teaching core courses, and give priority to elective and
speci$cally designed courses. To integrate civic mission in their teaching and research
activities the university teachers would be most encouraged by: (I) student interest, (II)
available administrative support and infrastructure, (III) ,exible workload opportunities
and recognition of various academic activities, (IV) $nancial support to cover expenses
for designed activities and (V) further training opportunities.
e results of this research indicate that the following groups are more willing to change
in their everyday teaching and research and more sensitive to the concept of university
civic mission: (I) university teachers of social and humanistic sciences and art, (II)
women, (III) associate and tenure professors and (IV) university teachers from 41 to 50
years of age. e least willing to change their everyday teaching and research activities,
with a reported lower sensitivity towards the concept of civic missions, are the youngest
respondents, up to 31 year of age, working as young researchers and associates.
is research raises new research questions directed at different aspects of the
relationship between Croatian universities and (local) communities in which they
operate. Even though the domestic scienti$c discourse recognizes the need for more
systematic research approach to the university third and civic mission, speci$c questions
and challenges are posed directed at developmental possibilities of integrating the civic
mission in the academic activities at our universities.
Bearing in mind the positive attitudes of university teachers towards certain aspects of
the civic mission, and with regard to the assessment of motivational potential of certain
institutional mechanisms to support the integration of civic mission in academic
activities, this research recognizes segments of available developmental possibilities for
integrating civic mission at our universities, and suggests guidelines for creating an
encouraging environment for its integration. |
