Title Važnost ranog operacijskog liječenja subarahnoidalnog krvarenja izazvanog aneurizmom moždane arterije : doktorska disertacija Author Zlatko Kolić Mentor Krešimir Rotim (mentor)Mentor Miljenko Uravić (komentor)Committee member Krešimir Rotim (član povjerenstva)Committee member Miljenko Uravić (član povjerenstva)Granter University of Rijeka Defense date and country 2010-01-01, Croatia Scientific / art field, BIOMEDICINE AND HEALTHCARE Universal decimal classificationUDC ) 616 - Pathology. Clinical medicine Abstract Uvod: Subarahnoidalno krvarenje (SAH) je učestala bolest srednje životne dobi s neprihvatljivo visokim stupnjem mortaliteta i morbiditeta. Ruptura moždanih aneurizmi je glavni uzrok SAH-a. Komplikacije koje prate aneurizmatski SAH su vazospazam, rekrvarenja i poremećaj cirkulacije likvora.
Hipoteza: Rano operacijsko liječenje poboljšava ishod i prevenira nastanak komplikacija (vazospazma i ponovne rupture) kod aneurizmatskog SAH-a. Postoji li takav utjecaj ranog operacijskog liječenja na
... More kronični poremećaj cirkulacije likvora?
Cilj: Utvrditi pojavljivanje hidrocefalusa koji zahtjeva trajnu ventrikularnu drenažu nakon aneurizmatskog SAH-a u odnosu na vrijeme operacijskog liječenja i utjecaj različitih čimbenika koji utječu na njegovo pojavljivanje.
Ispitanici i metode: U periodu od 6 godina ispitani su bolesnici sa aneurizmatskim SAH-om podijeljeni u dvije skupine. U prvoj skupini je bilo 78 bolesnika visokog stupnja prema Hunt & Hess klasifikaciji (≤3) operiranih u prva tri dana po krvarenju, a u kontrolnoj skupini su bila 33 bolesnika operirana nakon 10 dana po krvarenju istog stupnja prema Hunt & Hess klasifikaciji. Bikaudatnim indeksom smo dijagnosticirali hidrocefalus nakon SAH-a. Kod ispitanika prve skupine je postavljena privremena ventrikularna drenaža (EVD) preko koje je kontinuirano mjeren intrakranijalni tlak (ICP) i vršena povremena drenaža likvora. Operacijski zahvati su rađeni standardnom mikrokirurškom tehnikom u ispitanika obje skupine. Ispitanici su nakon otpusta iz bolnice praćeni u periodu od godine dana, redovitim neurološkim i radiološkim pregledima. Statistička analiza je provedena uz pomoć statističkog programa Statistica 8.1 (StatSoft Inc. Tulsa, SAD).
Rezultati: U provedenom istraživanju prosječna starost ispitanika je bila 54,5 ± 13,7 odnosno dob ispitanika nije pokazivala statističku značajnost po skupinama. Za razliku od dobne raspodjele, raspodjela prema spolu je statističkom analizom potvrdila značajniju pojavnost SAH-a kod žena (p<0,001).
Akutni hidrocefalus inicijalno određen bikaudatnim indeksom je bio prisutan kod 33% ispitanika prve skupine, ispitanici s akutnim hidrocefalusom su isključeni iz istraživanja u kontrolnoj skupini. Kronični hidrocefalus je ispitivan u obje skupine. Pojavljuje se u 8% ispitanika prve skupine i u 6% ispitanika kontrolne skupine, bez statistički značajne razlike u pojavljivanju među skupinama.
Čimbenici koji uzrokuju češće pojavljivanje kroničnog hidrocefalusa su ispitivani u prvoj skupini. Svi bolesnici prve skupine su imali privremenu drenažu likvora, od njih 41% je imao izražen akutni hidrocefalus, u 9% je bila prisutna aneurizma u stražnjoj cirkulaciji, 48% je bilo IV stupnja prema Fisherovoj skali i 36% je imalo intraventrikularno krvarenje (IVH). Kontrolna skupina nije imala ispitanike s privremenom drenažom likvora, akutnim hidrocefalusom, aneurizmom u stražnjoj cirkulaciji, niti s IVH, a IV stupanj prema Fisherovoj skali je bio zastupljen kod 24% bolesnika. Od 8 bolesnika s aneurizmatskim krvarenjem u stražnjoj cirkulaciji 2 bolesnika su razvila trajnu ovisnost o ventrikularnoj drenaži; u oba slučaja je bio prisutan IVH, i akutni hidrocefalus. Bolesnici sa SAH-om i IVH su u 83,3% razvili trajnu ovisnost o ventrikularnoj drenaži. Od 41% ispitanika koji su incijalno imali vrijednosti ICP-a preko 25 mmHg, kod 33% ispitanika prosječne vrijednosti su padale ispod 20 mmHg (17,2 ± 2,2); dok su u 8% bolesnika ostale na graničnoj vrijednosti od (20,7 ± 1,4) i kod njih je bila potreba za trajnom drenažom likvora.
U prvoj skupini 76% ispitanika je imalo zadovoljavajući ishod liječenja, a u kontrolnoj skupini 54% ispitanika. Uspoređujući prijeoperacijsku kliničku sliku ispitanika obje skupine s ishodom vidljiv je bolji rezultat liječenja bolesnika prve skupine u odnosu na kontrolnu.
Zaključak:
• Hidrocefalus ovisan o trajnoj drenaži nije imao statističke značajnosti u pojavljivanju u odnosu na vrijeme operacijskog liječenja aneurizmatskog SAH-a.
• Utjecaj ispitivanih čimbenika na razvoj hidrocefalusa ovisnog o trajnoj drenaži je značajno umanjen ranim operacijskim liječenjem.
• Najznačajniji utjecaj na razvoj kroničnog hidrocefalusa imaju intraventrikularno krvarenje i početno visoki intrakranijalni tlak, koji zahtjeva dugotrajnu vanjsku drenažu likvora.
• Rani operacijski pristup liječenju bolesnika s aneurizmatskim SAH-om doprinosi boljem ishodu. Less Abstract (english) Introduction: Subarachnoid haemorrhage (SAH) is a common and frequently devastating condition with unacceptably high levels of mortality and morbidity. The rupture of a cerebral aneurysm is a major cause of subarachnoid haemorrhage. Main complications which occurred after aneurysmal SAH are vasospasm, rebleeding and the disturbance in cerebrospinal fluid circulation.
Hypothesis: Early aneurysmal surgery improves the outcome and prevents the occurrence of complications (vasospasm and
... More re-rupture). Is there an effect of early aneurysmal surgery on chronic disturbance in cerebrospinal fluid circulation?
Objectives: To determine the occurrence of shunt – dependent hydrocephalus after aneurysmal SAH, compared to the timing of aneurysmal surgery and the influence of different factors that affect its appearance.
Patients and Methods: In the six years period we retrospectively reviewed the patients with aneurysmal SAH divided into two groups. In the first group were 78 patients of high Hunt & Hess grade (≤3) operated on in the first three days of bleeding, and the control group were 33 patients operated on after ten days of bleeding according to the same degree of Hunt & Hess classification. We diagnosed hydrocephalus after aneurysmal SAH with the bicaudate index. In the first group of patients we placed external ventricular drainage (EVD) through which the intracranial pressure (ICP) and intermittent drainage of cerebrospinal fluid were continuously measured Neurosurgical procedures were performed using standard microsurgical techniques in both groups. Patients were followed over a one year period with regular neurological and radiological examinations. Statistical analysis was conducted using the statistical software Statistica 8.1 (StatSoft Inc. Tulsa, USA).
Results: In this research the average age of patients was 54.5 ± 13.7 without statistical significance for the groups. Unlike the age distribution, distribution by sex confirmed a significant incidence of SAH in women (p<0.001). Acute hydrocephalus after aneurysmal SAH initially determined by the bicaudate index was present in 33% of the first group. Patients with acute hydrocephalus were excluded in the control group. Chronic hydrocephalus was investigated in both groups and was present in 8% of the first group and 6% in the control group, without statistically significant differences in the appearance between the two groups. Factors that cause frequent occurrence of shunt–dependent hydrocephalus were examined in the first group. All patients in first group had EVD, 41% had expressed an acute hydrocephalus, 9% was present in the posterior circulation aneurysms, 48% were stage IV according to the Fisher Grade and 36% had intraventricular haemorrhage (IVH). The control group had no patients with EVD, acute hydrocephalus, posterior circulation aneurysms, intraventricular haemorrhage, and stage IV according to the Fisher Grade was present in 24% of patients. 8 patients with aneurysmal SAH in the posterior circulation 2 of patients developed shunt–dependent hydrocephalus. In both cases IVH was present, and acute hydrocephalus. Patients with aneurysmal SAH and IVH in 83.3% study group developed shunt–dependent hydrocephalus. Since 41% of patients who had an initial value of ICP over 25 mmHg in 33% of them average value fell below 20 mmHg (17.2 ± 2.2); while in 8% of patients remained in the marginal value of (20.7 ± 1.4) and among them was the need for permanent shunt placement.
In the first group 76% of the patients had a satisfactory outcome, in the control group 54%. Comparing the preoperative clinical status of patients in both groups with an outcome the result of better treatment was in the study group than in the control.
Conclusion:
• shunt–dependent hydrocephalus had no statistical significance in the incidence in relation to the time of aneurysmal surgery
• the influence of factors that cause frequent occurrence of shunt– dependent hydrocephalus were examined significantly reduced the early aneurysmal surgery
• intraventricular haemorrhage and initial high intracranial pressure have the most significant impact on the development of chronic hydrocephalus, which requires long-term EVD
• early aneurysmal surgery in the treatment of patients with aneurysmal SAH provides a better outcome. Less Keywords
aneurizma
hidrocefalus
subarahnoidalno krvarenje
trajna ventrikularna drenaža
Keywords (english)
aneurysm
hydrocephalus
subarachnoid haemorrhage
ventriculoperitoneal shunt
Language croatian URN:NBN urn:nbn:hr:188:170331 Study programme Title: Biomedicine Postgraduate (doctoral) study programme Catalog URL https://libraries.uniri.hr/cgi-bin/ucat/unilib.cgi?form=D1510714004 Type of resource Text Extent 142 str; 30 cm File origin Born digital Access conditions Closed access Terms of use Created on 2017-01-19 19:21:45
