Budući da je jetra važan hematopoetski organ i u odrasle jedinke, imunološke funkcije jetrenih limfatičkih stanica istraživali smo u različitim eksperimentalnim modelima. Dijabetes, izazvan injiciranjem malih doza streptozotocina predstavljao je model autoimune bolesti, slične humanom dijabetes melitusu, a singenična trudnoća fiziološko stanje, u kojem dolazi do specifične promjene imunološkog odgovora na nivou jetre. Zbog mogućnosti da su bakterijski produkti glavni modulatori imunološkog odgovora na nivou jetre u oba modela, istraživali smo i modulacijska svojstva PGM i PGM-Zn, koji su proizvodi Gram (+) bakterije. U eksperimentalnim modelima primjenjivali smo PGM-Zn in vitro, testirajući njegovo djelovanje i na humane decidualne stanice. Osim toga, testirali smo i učinke PGM i PGM-Zn nakon njihove in vivo primjene u intaktnih miševa. Rezultati su pokazali da u svim modelima u jetri dolazi do nagomilavanja primitivnih NKT (CD3intermedialnih, NK1.1+ i IL-2R + limfocita) i NK stanica, koje in vitro pokazuju citotoksičnu aktivnost prema singeničnim timocitima i prema NK-osjetljivim ciljevima. PGM, odnosno PGM-Zn dodan in vitro, potencirao je ovu aktivnost, a njihova in vivo promjena rezultirala je izrazitom stimulacijom ove, ekstratimične, hematopoeze u jetri. Slično nakupljanje NKT stanica (CD3+CD56+) utvrđeno je i u humanoj decidui, odnosno na mjestima potencijalnog izlaganja neonatalnih antigena. PGM-Zn potencirao je citotoksičnost i ovih decidualnih stanica prema NK-osjetljivoj liniji K562. Rezultati promjene PGM-Zn u perforin-deficijentnih miševa sugeriraju da je njegov stimulacijski učinak ovisan o perforinu. Zaključak: Rezultati ukazuju na postojanje i djelovanje mehanizama prirođene imunosti na nivou jetre, koji bi mogli sudjelovati u eliminaciji promijenjenih vlastitih stanica i u odražavanju tolerancije.