Ciljevi ove doktorske disertacije: analizirati pojavnost zapuštanja i zlostavljanja djece i maloljetnih osoba, odrediti karakteristike počinitelja, utvrditi kako se zapuštanje i zlostavljanje odražava na zdravlje i ponašanje žrtava što je poseban problem liječnika, pravnika, ali i ostalih struka uključenih u sustav zaštite djece i maloljetnih osoba. Analiza je sprovedena na osnovu otkrivenih slučajeva i pokrenutih kaznenih prijava za navedeno kazneno djelo, u razdoblju od 1977. do 1997. godine, na području Primorsko-goranske županije. Tijekom promatranog razdoblja, djelatnici Policijske Uprave, Primorsko-goranske županije, su pokrenuli 98 kaznenih prijava za 126 osoba (65 žena i 61 muškarca) za koje je postojala sumnja da su zapuštali i zlostavljali svoju maloljetnu djecu. Počinitelji su niskog stupnja obrazovanja, 68% ima najviše završenu osnovnu školu. Ukupno 66% ih je u braku, s tim da su u 30 kaznenih prijava (31 %), prijavljeni otac kao nasilnik i majka koja ne štiti svoju djecu od nasilja. Svaki drugi počinitelj je u radnom odnosu, no veliki broj članova obitelji (prosječno 3 djece), mala mjesečna prin1anja, trošenje novca na alkohol (41.3% alkoholičari), kronična bolest (27%), uzrokom je da 58% istih živi u lošim ekonomskim uvjetima. Većina zlostavljaju i teroriziraju sve članove obitelj{ (62.3%), a ne samo potomstvo. Ukupno 28% počinitelja je ranije tijekom života bilo pravomoćno suđeno zbog nekog kaznenog djela ili prekršaja. Ukupno 24% počinitelja je odrastalo uz roditelja/e nasilnika, alkoholičara ili psihičkog bolesnika. Traumatska iskustva iz rata je podloga za korištenje obrambenog mehanizma agresije u 18% muških počinitelja, koji osim što fizički zlostavljaju, djeci i ostalim članovim obitelji prijete oružjem, ponižavaju ih i vrijeđaju. Viktimizirano je 158 djece i maloljetnih osoba, prosječne starosti od 11 godina, s tim što nasilje traje 2/3 njihovog života . Prevladava zapuštanje (92%), zatim psihičko, fizičko, te seksualno zlostavljanje, uz podatak da su ž1tve dvostruko češće muška nego ženska djeca, te da su sve žrtve maltretirane na različite načine. Tjelesne ozljede utvrđene, od strane specijaliste sudske medicine, su evidentirane kod 27 djece (17%). Najučestalije su ozljede glave i vrata što potvrđuje da su nanešene namjerno, a ne slučajno. Pothranjeno je ukupno 25% djece, a 28% djece su u više navrata bila hospitalizirana što najčešće nalazimo u psihički zlostavljanih žrtava. Psihosomatske bolesti razvilo je 4.4% djece, a psihološkim ispitivanjem kod 13.3% djece dijagnosticirani su različiti psihički poremećaji što prevladava kod seksualno zlostavljane djece i maloljetnih osoba. Jedna od najučestalijih posljedica zapuštanja je problem u savladavanju izbjegavanje školskih obveza, što je zabilježeno kod 39% žrtava.Dugotrajna nebriga i zapuštanje odgoja, predstavlja temelj za razvoj maloljetničke delinkvencije što je zabilježeno kod 45% muške djece analiziranog materijala. Ukupno 54% kaznenih prijava je odbačeno, od strane državnog odvjetnika za mladež, zbog procjene nepostojanja elemenata za nastavak progona počinitelja. Dužina trajanja postupka, od trenutka pokretanja kaznene prijave do završetka procesa, je od 1 do 6 godina.