| Abstract | Predmet ovog rada je artikulacija kulturnog identiteta Istre u stvaralaštvu knjiţevnika, znanstvenika i polihistora Mije Mirkovića/Mate Balote (1898-1963). U obradi teme analiziran je narativ o istarskoj Povijesti, Prostoru i Baštini, kao kljuĉnim odrednicama identiteta kulture/kultura nastalih na razmeĊu Mediterana, Srednje Europe i Balkana, rekonstruiran u knjiţevnom djelu jednog od prvih postkolonijalnih autora, organskih intelektualaca i suvremenih kulturologa naših prostora. Pjesniĉka zbirka Dragi kamen(1938), serija feljtona Istra se mijenja (1937, 1938),roman iz istarskog narodnog ţivota Tijesna zemlja(1946),autobiografska kronika Stara pazinska gimnazija(1950), monografija Puna je Pula(1954) i monografska trilogija o Matiji Vlaĉiću Iliriku (1938, 1957, 1960) predmet su istraţivanja procesakonstrukcije, dekonstrukcije i rekonstrukcije kulturnih identiteta Istre u posljednjih 150 godina. Usporednimkorištenjem metodoloških alata suvremene knjiţevne i kulturalne teorije analizirano je kljuĉno razdoblje tranzicije predindustrijske, usmene, apolitiĉne, ruralne kulture u nesiguran modernitet, koji je u Istru provalio na najsuroviji naĉin, kroz imperijalna presezanja i kolonizacijske prakse, te neobiĉan spoj ideologije masovne potrošaĉke kulture i agresivne intervencije totalitarnih ideologija u najintimnije i najdragocjenije elemente kulturnog identiteta.Širim kontekstualiziranjem Mirkovićeva/Balotina stvaralaštva u okvirima recentnih teorija kulture, identiteta, modernizacije i globalizacije, istaknuta je suvremenost knjiţevnih, znanstvenih i publicistiĉkih tekstova. Pokazali smo kako su temeljni Mirkovićevi/Balotini znanstveni, kulturološki i knjiţevni interesideterminirani širim kulturnim, društvenim i povijesno-politiĉkim kontekstom u kojem je ţivio i radio, uvjetima ţivota, kulturnom sredinom u kojoj odrasta i intelektualno sazrijeva, a posebno znanstvenim i knjiţevnim poticajima s kojima se susreće u mladosti, tijekom školovanja i studiranja u širim srednjoeuropskim okvirima. Geopolitiĉka nestabilnost regije uvjetovala je egzilno stanje i dijasporizaciju iz sigurnosti tradicije mediteranskog zaviĉaja u dinamiĉansrednjoeuropski (post)modernitet, što je bitno odredilo kreiranje specifiĉne poetike i narativnih strategijaautorskog pisma,kroz koje pratimo individuaciju itvorbu modernog, organskogintelektualca. Novim pristupom rašĉlambi najznaĉajnijih djela, ukazali smo na dosad zanemarenu ĉinjenicu: da je Mirković/Balota, ujedinjujući u sebi najsuvremenije znanstvene pristupe i metode (a 342neke od njih i anticipirajući) i oscilirajući konstantno izmeĊu tzv. kulturalizma i ekonomizma, postavio temelje za suvremena teorijska promišljanja meĊuodnosa tradicije, kulturnog identiteta i procesa modernizacije. U radu je analiziran Balotin knjiţevni program, objavljen u Krleţinu „Peĉatu― 1939. godine, izgraĊen na angaţiranoj kulturalnoj kritici i osporavanju prevladavajućihknjiţevnih modela i struktura, kojim se autor ujedno zalaţe za knjiţevnost kao peĉat, dokument i sliku vremena. Socijalno angaţiranu ĉakavsku poeziju, objedinjenu 1938. u zbirci Dragi kamen, koja je o okvirima novoĉakavskogpokreta afirmiralamediteranski regionalizam kao poetiku osporavanja,definiralismo kao „poetiku istarskog egzodusa―, s izrazitom društvenom funkcijom nacionalne i politiĉke emancipacije te oĉuvanja ugroţenog kulturnog identiteta, imajući u vidu dosad zanemarivane interferencije sa srodnim knjiţevnim modelima mediteranskog i srednjoeuropskog kulturnog kruga. Koristeći Braudelov model mediteranske kulture, definiran u dimenzijama Prostora, Povijesti i Baštine (odnosno u konfliktnosti i kontinuitetu odnosa prema Drugom i prema tradiciji), postavili smo hipotezu da je Balotina poezija, u okviru novog ĉakavskog vala i pokreta mediteranskog re(gion)alizma, oznaĉila uspjelo kontinuiranje zlatnog doba ĉakavštine kao prvog knjiţevnog jezika Hrvata i afirmaciju mediteranske kulturne tradicije uz paralelno osporavanje agresivnog hegemonijskog diskursa.Analizom monografske trilogije o Vlaĉiću istraţili smo procese 'zamišljanja nacija' u hrvatskojkulturnoj povijesti i ukazali na modele reprezentacije i konstrukcije specifiĉnih oblika multikulturalnosti i zaviĉajnog identiteta u historiografskoj fikciji. Ukazali smo na osobitostTijesne zemljekao jedne od rijetkih etnografskih monografija o Istri, u kojoj su dokumentirane i konzervirane institucije narodnog ţivota neposredno prije agresivnog kolonijalnog i totalitarnog zahvata u kulturni identitet lokalne zajednice. Folklor je pritom analiziran kao umjetnost, opozicija dominantnoj kulturi i poimanje svijeta, a etnografija kao pisanje kulture.Analiza knjiţevnoznanstvenih hibrida, monografijaPuna je Pula itrilogije Flaciane, posluţila je i za testiranje modela ideološke i društvene proizvodnje znaĉenja, u okvirima postmoderne teorije pripovijedanja, koja pitanje konstativa/priĉe/istine zamjenjuje pitanjem performativa/diskursa/uĉinka, ĉime politika i etika postaju kljuĉne za performativni obrat teorije pripovijedanja. Korištenjem metodologije kulturalnih studija, analizirali smo komunikacijski aspekt popularnihi hibridnihţanrova u konstruiranju identiteta i promicanju ideologija, te istraţili varijante narativnihkonstrukcija nacionalnih i kulturnih identiteta.Taj 343je teorijski model bio primjenjiv i u posljednjem poglavlju, u kojem se kroz usmenu povijest Balotina nećaka i knjiţevnog junaka Alda Emilija, metodom narativne analize ispituje poetika i etika istarskih egzodusa.Mirkovića/Balotu definirali smo kao organskog intelektualca, duhovnog voĊu i avangardnog glasnogovornika budućnosti, s izrazitom funkcijom intelektualnog i politiĉkog protuhegemonijskog djelovanja, koji je posudio glas Istranimau emigraciji i otrgnutom zaviĉaju. Nakon stoljeća šutnje i nepomiĉne povijesti „dugog trajanja―, progovorio je u njihovo ime, odgovorio na epistemiĉko nasilje imperijalistiĉkog projekta ipreispisao koloniziranu povijest svoje zajednice.Provedeno istraţivanje pokazalo je na koje su sve naĉine razliĉite narativne tehnike, u dinamiĉnomkulturnopovijesnom kontekstu, osiguravale prijenos i „konzervaciju―kulturnih obrazaca, rekonstrukciju kulturnog identiteta i reprodukciju specifiĉnih naĉina ţivota ugroţenih agresivnim hegemonijskim praksama. |
| Abstract (english) | The subject of this paper is the articulation of cultural identity of Istria in the literary work of the leading Istrian writer, scientist and polyhistor of the 20th century, Mijo Mirković/Mate Balota (1898-1963).The analysis provided with this work explores the narrative of theIstrian History, Space and a Cultural Heritage as the key references of the identity/identities of the culture(s) derived from the contact zone at the crossroads of the Mediterranean, Middle Europe and the Balkans, told and rewritten by one of the first postcolonial writers, organicintellectuals and contemporary culturologists of our region.The poetry collectionDragi kamen (The Precious Stone,1938),series of feuilletons Istra se mijenja(Istria is Changing,1937, 1938)novel Tijesna zemlja (The Narrow Land, 1946),autobiographical chronicle Stara pazinska gimnazija (The OldPazin Gymnazium, 1950), monograph Puna je Pula (Pula is Full, 1954)and trilogy of monographs devoted to Matija Vlaĉić Ilirik-Matthias Flacius Illyricus(1938, 1957, 1960) havebeen used as a high-quality material for exploring the models of constructing, deconstructing and reconstructing the cultural identities of Istria in the last 150 years. The parallel usage of methodological tools of the contemporary literary and cultural theory has been applied to this work in order to analyze the period of a transition from the pre-industrial, oral, apolitical and rural culture into an unstable modernity which seized Istria in the most barbarous of manners employing the methods of imperial and colonizing trespassing practice and the untypical ideological blend of a mass consumer culture and aggressive interventions of totalitarian ideologies in the most intimate and precious elements of cultural identity.We have pointed out that the foundation of Mirkovic/Balota's scientific, cultural and literary interests had been determined by a wider cultural, social, historical and political context of the time when he lived and worked as well as by his living conditions, the cultural environment in which he had grown and intellectually matured, and especially by the scientific and literary initiatives he had encountered in his youth, his schooling years and, later, in a wider Mid-European context of his studying period.Geopolitical instability in the region caused the state of exile and diasporization from the safety oftradition of his Mediterranean homeland to a dynamicCentral European (post)modernity, what significantly influenced the creation of his poetics and the narrative strategies of the authorial writing through which we follow the individualization process and the creation of a modern, organic intellectual. 345Integrating the most modern scientific approaches and methods (and some of them were also anticipating), Mirkovic-Balota laid the foundation for the contemporary theoretical approach to the interrelationship of a tradition, cultural identity and the process of modernization, thereby constantly oscillating within the realm of so called culturalism and economism. Weanalyzed Balota's literary platform published in Krleţa's Peĉat(The Seal)in the 1939, built on the engaged cultural criticism, whichquestioned the prevailing literary forms and ideological structures of the time while representing the author's plead for the literature to become a seal, a document and a portrait of time. Chakavian socially engaged poetry, integrated within a collection Dragi kamen (The Precious Stone)in 1938, which in the framework of a new movement of the Chakavian dialect affirmedthe Mediterranean regionalism asthe poetry of dispute, we have defined as 'the poetics of the Istrian exodus', which had an important social impact on the emancipation on the national and political level. It also had a great role of preserving the cultural identity. Drawing from the Fernand Braudel's model of the Mediterranean culture and defining it in the realm of the Space, History and a Cultural Heritage -that is, in the realm of a conflicting quality and the continuity of the relation towards the Other and the tradition -the hypothesis has been put forward in this paper to prove that Balota's poetry, marked a successful continuity of the golden years of the Chakavian dialect as the first literary language of the Croatians as well as it marked the affirmation of the Mediterranean cultural tradition, simultaneously disputing an aggressive manner ofthe hegemonic discourse and acting within a framework of a new wave of the Chakavian dialect and the Mediterranean regional (realistic) movement.In the analysis of the trilogy of monographs devoted toFlaciuswe explored the process of 'imagining the nation' in the Croatian cultural history and pointed to the models of representation and construction of specific forms of multiculturalism and identity in historiographical fiction.We pointed out the peculiarity of the novelTijesna zemlja (The Narrow Land)as one of the few ethnographic monographs about Istria, where thecultural institutions have been documented prior to the colonial and totalitarian interventions into the cultural identity of the local community. Therefore the folklore has been analyzed as an art form representing the |
