| Abstract | Ovom se doktorskom disertacijom prikazuju rezultati teorijskog istraživanja i povijesne analize sadržaja pedagoške dokumentacije i literature od 1850. do 1918. godine na prostorima Hrvatske.
U teorijskom dijelu se nastojalo definirati obitelj i obiteljski odgoj kako s povijesnog tako i sa suvremenog stajališta. Iz prikaza više socioloških teorija vidljiva je složenost tog društvenog i pedagoškog fenomena. Upravo zbog različitih tradicionalnih, modernih i postmodernih pristupa istovremeno prisutnih na jednom prostoru više nije moguće ponuditi jedan teorijski koncept budući da svaki ima svoja prihvatljiva tumačenja.
U ovom se radu obitelj promatra postmodernistički kao veza odraslih osoba koji mogu biti povezani brakom, partnerstvom ili roditeljstvom, koji dijele brigu o svim članovima koji o toj obitelji ovise. Ona podrazumijeva prisnost između roditelja i djece, seksualnih partnera i dijeljenje unutrašnjih vrijednosti. Obitelj ostvaruje mnoge funkcije, a neke od značajnijih su emotivna, moralna, funkcija zaštite, skrbi i sigurnosti pa sve do za nas najznačajnije, socijalizacijsko-odgojno-obrazovne funkcije.
Obiteljski odgoj se s teorijskih polazišta promatra kao priprema za budući život u društvu. On inicira razvijanje, učenje i usvajanje raznolikih vrednota koje moraju imati odgojni utjecaj na biće u razvoju. Odgojna područja imaju svoju znanstvenu utemeljenost kroz definiranje svoga predmetnog interesa, odgojnog akta, načela, metoda, strategija i sadržaja odgojnog djelovanja. Suvremeno definiranje pedagogijskih disciplina potvrđuje postojanje obiteljskog odgoja kao samostalnog specifičnog područja djelovanja unutar obiteljske pedagogije.
Cilj istraživačkog dijela ovoga rada bio je utvrditi postoje li pedagoške ideje obiteljskog odgoja u hrvatskoj pedagoškoj literaturi i dokumentaciji i u razdoblju od 1850. do 1918. godine. U dijelu kvalitativne analize ovoga rada raspravom se došlo do sljedećih rezultata.
Teorijske postavke promatranog povijesnog razdoblja ukazuju na ubrzano raslojavanje društva i velike razlike između života na selu i u gradu, napuštanje tradicionalnih društvenih vrijednosti, nepoznavanje ili ignoriranje novih proklamiranih građanskih društvenih i odgojnih vrijednosti. Razmimoilaženje institucionalnih ideja i ideja odgoja prirodne sredine, tj. obitelji, poticalo je tadašnje odgojne djelatnike da rade na njihovom ujedinjavanju i pišući pokušaju pronaći zajedničke dodirne točke.
Analize pokazuju da u promatranom razdoblju postoje nosioci pedagoških ideja obiteljskog odgoja. Većina mu pristupa sa stajališta prakse, dajući upute i nudeći gotova rješenja za konkretne odgojne situacije u obiteljima. Manji broj autora promatra ga s teorijskog stajališta povezujući ga s opće pedagoškim područjem. Utemeljiteljima pedagoških ideja obiteljskog odgoja u ovom razdoblju sa sigurnošću smatramo Davorina Trstenjaka i Mijata Stojanovića. Njihovim radovima se pridružuju i mnogi autori koji mu daju doprinos povremeno pišući rasprave i analize kako bi upozorili na neograničenu vrijednost i važnost obiteljskog odgojnog područja.
Pronađeni su i ciljevi obiteljskog odgoja ovoga vremena koji se objedinjuju u brizi za tjelesno zdravlje i razvitak djeteta od rođenja pa sve dok obitelj ima utjecaja na dijete, moralni razvoj djeteta i svih članova obitelji, prakticiranje i usvajanje vjerskih sadržaja te njegovanje građanskih stečevina u društvenom životu, kao i jedinstveno djelovanje svih čimbenika odgoja.
Sadržaji koji potpomažu obiteljsko odgojno djelovanje najviše se vežu uz tjelesno-zdravstveno i moralno odgojno područje. U manjoj mjeri se pronalaze u analiziranim tekstovima sadržaji radnog, intelektualnog i estetskog područja. Sadržaji vjerskog odgoja ovdje se iznose kao samostalno odgojno područje uz veliku povezanost s moralnim kvalitetama osobnosti. Specifični sadržaji kao što su ekološki odgoj, spolni odgoj, patriotski odgoj, iako se prepoznaju unutar tekstova, nemaju zaseban prostor nego su ukomponirani u neka od temeljnih odgojnih područja.
Načela odgojnog djelovanja u obiteljskom odgoju temelje se na emocijama, ljubavi i ozbiljnosti. Metode su u obiteljskom odgoju vezane uz svakodnevni život pa se radeći razgovara s djetetom, dok se igrajući dijete samostalno osposobljava za rad. Rijetko se spominju nagrade kao metode rada u odgoju, dok su kazne vrlo naglašena odgojna metoda. Sredstva odgojnog djelovanja obitelji temelje se na najsnažnijem odgojnom sredstvu, a to je primjer i njegov utjecaj nemoguće je uspoređivati s bilo kojim od drugih odgojnih sredstava.
Želeći podići razinu narodne svijesti i prosvjećenosti, autori su opisivali negativne ishode obiteljskog odgojnog djelovanja dajući konkretne primjere kako ispraviti učinjene pogreške i poboljšati ishode njihova djelovanja. U analiziranoj literaturi i dokumentaciji u navedenom razdoblju pronalazimo ideje obiteljskog odgoja koje se u suvremenoj pedagoškoj literaturi zanemaruju i ne pridaje im se adekvatna pozornost. Ovim radom utvrdili smo da mnogi suvremeni problemi obiteljskog odgoja imaju svoju povijesnu genezu i ponuđena rješenja, koja bi trebala zauzimati zasluženo mjesto i u današnjim istraživanjima i proučavanjima ovog odgojnog područja, služeći kao polazišne osnove ili kao sadržaji za razvojno praćenje i komparaciju stanja. |
| Abstract (english) | In this doctoral dissertation results of theoretic research and historic analysis of the content of pedagogic documentation and literature from 1850. to 1918. in the area of Croatia are presented. In the theoretic part it was attempted to define family and family nurture from the historic as well as from the contemporary standpoint. From the overview of several sociological theories we can see the complexity of this social and pedagogic phenomenon. Precisely due to various traditional, modern and postmodern approaches present at the same time in one area it is no longer possible to offer one theoretic concept, since each has its own acceptable interpretations.
In this paper the family is observed in a postmodern manner as a relation of adults who can be connected by marriage, partnership or parenting, who share care for all the members depending on that family. It implies intimacy between parents and children, sexual partners and sharing inner values. The family realises many functions, and some of the more significant once are emotional, moral, function of protection, care and safety all the way to the most significant one for us, socialisation-pedagogic-educational function.
Family nurture is observed from the theoretic standpoints as preparation for future life in the society. It initiates development, learning and acquiring various values which have to have a pedagogic influence on the being in development. Pedagogic fields have their scientific foundation through defining their subject-interest, nurturing act, principle, methods, strategies and content of nurturing activity. Modern definition of pedagogic disciplines confirms the existence of family nurture as an independent specific field of activity within family pedagogy.
The goal of the research portion of this paper was to determine whether pedagogic notions of family nurture exist in Croatian pedagogic literature and documentation in the period between 1850. and 1918. In the portion of qualitative analysis of this paper a discussion brought to the following results.
Theoretic postulates of observed historic period indicate to a rapid society layering and great differences between life in the village and in the city, abandoning traditional social values, not knowing or ignoring newly proclaimed civil social and nurturing values. Disagreement of institutional ideas and ideas of nurture of natural environment, i.e. family, incited pedagogy workers of those days to work on their unification and to try to find common grounds by writing.
Analyses show that in the observed period there are bearers of pedagogic notions of family nurture. Most approach it from the standpoint of practice, giving instructions and offering ready-made solutions for concrete nurturing situation in families. A smaller number of authors observe it from the theoretic standpoint connecting it with the general pedagogic field. The founders of pedagogic ideas of family nurture in this period are with certainty considered to be Davorin Trstenjak and Mijat Stojanović. Many authors accompany their works and give it contribution occasionally writing discussions and analyses to warn about the unlimited value and importance of family nurture field.
The goals of family nurture from this period were also found, and they include in the care for the physical health and development of the child from birth until the family has influence over the child, the moral development of the child and all family members, practicing and adopting religious contents and caring for civil acquisitions in the social life, as well as a unitary impact of all factors of nurture.
Contents, which help family nurture activity, are mostly connected with the physical – healthily and moral nurturing field. To a lesser extent the contents of labour, intellectual and aesthetic field are found in analysed texts. The contents of religious nurture are presented here as a separate nurturing field with great connection with moral qualities of personality. Specific contents such as ecological nurture, sexual nurture, patriotic nurture, although recognised within texts, do not have their separate space, but are incorporated in some of the basic nurturing areas.
The principles of nurturing activity in the family nurture are based on emotions, love and seriousness. The methods in family nurture are connected with everyday life, so the child is spoken to while working, while through playing the child independently enables itself for work. Rewards are rarely mentioned as methods of work in nurture, while punishments are a very much accentuated nurturing method. The means of nurturing activity of a family are based on the strongest nurturing means, which is example and its influence cannot be compared with any other nurturing means.
In the desire to raise the people’s awareness and enlightenment, the authors described negative outcomes of family nurturing activities, giving concrete examples how to correct mistakes that were made and improve the outcomes of their activities. In analysed literature and documentation in the mentioned period we find notions of family nurture which are neglected in the modern pedagogic literature and are not paid adequate attention. This paper shows that many of the problems of family nurture have their historic genesis and offered solutions which should take their rightful place even in today’s research and investigation of this nurturing field, serving as starting points or as contents for developmental monitoring and comparison of conditions. |
