Abstract | Hrvatske željeznice još uvijek su poduzeće u stopostotnom državnom vlasništvu koje trenutno upravlja željezničkom mrežom ukupne duljine pruga 2787 km, čije se stanje nije značajno mijenjalo od 1880-tih godina. Vrlo je znakovit podatak da do sada izvršeni remonti pruga nisu rezultirali povećanjem njihovih eksploatacijskih mogućnosti, već samo njihovim vraćanjem na vrijednosti projektirane u prošlom i pretprošlom stoljeću, zbog čega se jasnim nameće zaključak da u ovakvom stanju Hrvatske željeznice ne mogu niti opstati u suvremenim uvjetima poslovanja te da se u provođenju procesa restrukturiranja nalaze u velikom zaostatku. Pored toga, prosječna starost voznog parka kreće se između 25 i 30 godina, što predstavlja veliki problem, posebice ako se uzme u obzir da europske željeznice nastoje vozni park modernizirati u razdoblju od maksimalno deset godina. Prvih pet godina postojanja Hrvatskih željeznica bilo je obilježeno brojnim problemima i promjenama. Nakon što su se izdvojile iz sastava Jugoslavenskih željeznica, Hrvatske željeznice bile su suočene s vrlo heterogenim i zastarjelim voznim parkom, zatim s prevelikim brojem zaposlenika koji je uzrokovao vrlo nisku razinu produktivnosti, niskom radnom učinkovitosti i fragmentiranom mrežom. Luka Ploče dostupna je isključivo s područja Bosne i Hercegovine, dok su pruge na području Istre s ostatkom mreže povezane preko Slovenskih željeznica. Pored toga, najveći izazov za Hrvatske željeznice predstavljala i još uvijek predstavlja je promjena načina razmišljanja. Kao u većini bivših socijalističkih država, uspješnost poslovanja željeznice mjeri se uglavnom kvantitativnim pokazateljima, dok se financijski rezultati nalaze u drugom planu. Takav pristup rezultirao je nagomilavanjem gubitaka Hrvatskih željeznica tijekom 90-tih godina. U tom razdoblju zabilježena je prosječna razina profitne marže od -30%, što je uvjerljivo najlošiji rezultat u odnosu na industrijske suparnike. Pored toga, kontinuirano se ostvaruju negativne stope povrata na kapital i povrata na imovinu. Koeficijent obrtaja zaliha kreće se na razini između 3.0 i 6.0, što je vrlo zabrinjavajući podatak, posebice ako se uzme u obzir da učinkovito upravljanje zalihama predstavlja ključni čimbenik uspjeha u suvremenim uvjetima poslovanja te da industrijski suparnici Hrvatskih željeznica nerijetko ostvaruju vrijednost ovoga koeficijenta i veću od 50. Valja naglasiti da je povećanje učinkovitosti upravljanja zalihama vrlo složen proces koji zahtijeva unapređenja u okviru svakog poslovnog procesa, odnosno sveobuhvatno restrukturiranje poslovanja. Analizom osjetljivosti predloženog modela znanstveno je dokazano da je njegovom brzom i učinkovitom implementacijom moguće ostvariti pozitivan doprinos preoblikovanju Hrvatskih željeznica u europskoga logističkog operatora. Ključna pretpostavka koja je pri tome potvrđena, jest da se restrukturiranje i modernizacija poslovanja moraju provesti u najkraćem roku u svim segmentima poslovanja, što znači da takav proces svakako mora biti podržan oblikovanjem i implementacijom suvremenog sustava strateškog upravljanja. Program restrukturiranja Hrvatskih željeznica inicirala je hrvatska Vlada 1995. godine donošenjem Zakona o željeznici čiji krajnji cilj predstavlja privatizacija. Proces restrukturiranja Hrvatskih željeznica trebao bi rezultirati oblikovanjem nove organizacijske strukture i modernizacijom poslovanja s ciljem razvoja održivih konkurentskih prednosti i smanjenja udjela državnih subvencija u prihodima. Prvom fazom procesa restrukturiranja izdvojene su sve poslovne aktivnosti koje nisu direktno vezane uz pružanje usluga željezničkog prijevoza, temeljem čega je osnovano 17 ovisnih društava s ograničenom odgovornosti te jedno javno trgovačko društvo. Najvećeg kupca usluga ovisnih društava predstavljaju Hrvatske željeznice, s tim da ovisna društva svoje usluge mogu nuditi i na otvorenom tržištu. Jedan od prvih i važnijih rezultata restrukturiranja ostvaren je u 2004. godini kada su gotovo sva ovisna društva objavila pozitivan rezultat poslovanja. U 2005. godini planirana je provedba privatizacije ovisnih društava, ali nije realizirana. Provedene mjere u području reorganizacije poslovanja rezultirale s smanjenjem ukupnog broja zaposlenika sa 42000 u 1991. godini na 21000 u 2005. godini. Rezultati provedenih istraživanja pokazali su da promjene i poboljšanja koja su do sada provedena nisu dovoljna, kako iz financijske, tako i iz operativne perspektive, a valja naglasiti da nisu u cijelosti provedene niti direktive Europske unije vezane uz željeznički promet. Nadolazeće razdoblje bit će obilježeno zaključivanjem pregovora s Europskom unijom u koje će svakako, pored drugih javnih sektora, biti uključena i željeznica. Pored Europske unije, Međunarodni monetarni fond također vrši velike pritiske na ubrzavanje procesa restrukturiranja jednoga od najvećih korisnika državnih subvencija. Prema Zakonu o podjeli trgovačkog društva HŽ – Hrvatske željeznice d.o.o. nova organizacijska struktura bit će holding u čijem će sastavu biti četiri poduzeća: infrastruktura, putnički prijevoz, teretni prijevoz i vuča. Preoblikovanje Hrvatskih željeznica u Europskoga logističkoga operatora u budućnosti će zasigurno uzrokovati velike promjene i troškove u segmentu restrukturiranja ljudskih resursa i zatvaranja lokalnih linija, odnosno sklapanja ugovora o pružanju usluga u javnom interesu. Do ovoga trenutka, broj zaposlenika u željezničkom sektoru sveden je na dvostruko nižu razinu, dok je za dostizanje razine konkurentskih sposobnosti europskih željeznica proces smanjenja broja zaposlenika potrebno znatno intenzivirati. Svjetska banka u svojoj studiji o reformi željezničkog sektora na području Zapadnog Balkana iz 2005. godine naglašava nužnost ubrzanog smanjenja broja neprofitabilnih linija, što bi u kombinaciji sa smanjenjem broja zaposlenika i mnogim drugim mjerama, trebalo doprinijeti značajnom povećanju razine produktivnosti radne snage i učinkovitosti korištenja infrastrukture. Na takav način, odnos troškova i prihoda trebao bi sa sadašnje razine od 220% biti unaprijeđen na 150%. Znanstveno utemeljeno je dokazano da dosadašnji proces restrukturiranja ima više formalno nego strateško i operativno značenje, što je potvrđeno činjenicom do još uvijek nije oblikovan sustav strateškog upravljanja koji bi bio u funkciji brzog i učinkovitog preoblikovanja Hrvatskih željeznica u europskoga logističkoga operatora. Ostvarena unapređenja do sada su najvećim dijelom bila bazirana na smanjenju broja zaposlenika, dok je strateškom i operativnom unapređenju poslovanja posvećena manja pozornost, kao i realizaciji investicijskih programa. Rezultati provedene strateške i operativne analize poslovanja Hrvatskih željeznica pokazali su da, unatoč značajnom smanjenju broja zaposlenika provedenog s ciljem povećanje učinkovitosti poslovanja i radne produktivnosti Hrvatskih željeznica, realizacija strateških i investicijskih planova još je uvijek više želja nego stvarnost. U svakom slučaju, primjenom znanstvenoga instrumentarija dokazano je da Hrvatske željeznice posjeduju izuzetne potencijale razvoja koji može rezultirati njihovim preoblikovanjem u Europskoga logističkoga operatora. |