| Abstract | Cilj istraživanja. Ovim istraživanjem se željelo ispitati da li kadrovska ekipiranost vatrogasaca odgovara operativnoj na terenu, i da li je radna sposobnost prema radnom mjestu odgavarajuća s obzirom na životnu dob, te da li izlaganje stresu izaziva psihičke posljedice. Ispitanici i metode. U tu svrhu 220 vatrogasaca iz Primorsko-goranske županije, 99 profesionalaca iz grada Rijeke, 45 profesionalaca iz okolnih manjih mjesta, te 76 dobrovoljaca iz okolnih mjesta, podvrgnuto je testovima oprerećenja, kondicionom testu – testu penjanja na klupicu, testu repetitivne snage, te testu eksplozivne snage. Kondicioni test ponavljan je uz nošenje Drägerovog aparata sa stlačenim zrakom, te je rađena usporedba respiracijskih vrijednosti prije i poslije opterećenja sa dišnim aparatom. Psihotestove je rješavalo 178 vatrogasaca, PSS 10, COPE upitnik, STAI X1 i STAI X2, te Beckovu skalu depresije. Rezultati. Rezultati su pokazali da profesionalci iz grada imaju prosječno povećani BMI 26, a profesionalci iz okolice BMI 27. Usprkos povećane tjelesne mase, pokazali su dobru fizičku treniranost, spirometrijske vrijednosti i prije, i poslije opterećenja nisu pokazale smetnje ventilacije, što govori o dobrom stanju kardirespiratornog sustava, ali i o adekvatnoj zaštitnoj opremi. Početna sumnja se potvrdila, da s rastućim godinama života, dobra kadrovska ekipiranost ne znači i sigurnu operativnu ekipiranost, budući da su linearne regresijske analize pokazale negativni korelacijski koeficijent u odnosu na repetitivnu i eksplozivnu snagu. Također, u prosjeku nešto mlađi dobrovoljci, jači su izvođenju testa repetitivne snage (p<0.05) u odnosu na profesionalce. Nađena umjerena anksioznost kao crta ličnosti, potrebna je kao pokretač u akcijama kod takovog zanimanja. Zaključak. Bilo bi potrebno od strane medicine rada predložiti provođenje administrativnih zdravstvenih mjera kroz povećanje beneficiranog radnog staža i skraćenja radne smjene radi dobivanja svih raspoloživih vatrogasaca za momentalno uključivanje u terensku intervenciju, kao i njihovo kontinuirano praćenje od strane obiteljskog liječnika. |
