Abstract | Studiranje globalne kapitalističke produkcije u kontekstu procesnosti i kompleksnosti
bilo je potaknuto studijem neoklasičnih/neoliberalnih koncepta kao što su: saveznički
kapitalizam, mogućnost pravedne globalne trgovine, pitanje konvergencije vs. divergencije u
razvojnoj teoriji svjetskog kapitalizma, zaključak o konvergenciji kapitalističkih sustava koji
se podudara sa razvojnom logikom društvenih sustava, neo-keynesijanski koncept neutralnosti
globalizacije, zaključak da tržišni entiteti (poduzeća) mogu rasti preko svih granica i
preuzimati društvene regulatorne funkcije, teorije o 1/5 društvu ili kraju rada. Ti koncepti
suprotstavljeni su globalnom povećavanju razlika u blagostanju ljudi, povećavanju
koncentracije kao i aktualnosti centralizacije kapitala, te procesima globalizacije.
Suvremeno društvo je društvo rizika kome odgovara pristup procesne analize, a čovjek
se pojavljuje kao neposredni kreator znanja i sa time uvjet razvoja kapitala. Položaj čovjeka
globalan je i neizvjestan, zbog toga je u povijesnoj analizi procesa koncentracije i
centralizacije globalnog kapitala eksplicitno odabran kontekst kompleksnosti. Povijesna
analiza pokazala je na proizvodnju kao centralni proces društva, a globalnost kao takvu
povezanost društva koja sadrži nužnost participiranja pojedinca u svim sferama društvene
reprodukcije, jer se jedino na taj način manifestira znanje pojedinca. Time se odnos in
pontentia suvremene države i procesa koncentracije i centralizacije kapitala sadržajno
promijenio. Povijesni proces koncentracije i centralizacije kapitala se prirodno razvijao u
pravcu ekspanzionizma i na teritorijima i između njih je prouzrokovao velike razlike u
razvijenosti. Globalna društvena polarizacija i uvećanje nejednakosti te nestajanje srednjih
slojeva perspektive su budućeg razvoja koncentracije i centralizacije kapitala u globalnim
razmjerima.
Dinamiku koncentracije i centralizacije globalnog kapitala objašnjavali smo
upotrebljavajući razvojnu logiku društvenih sustava. Za analizu proučavane pojave pokazala
se kao prihvatljiva multidimenzionalna, interaktivna i višeaspektna analiza. U analizi razvojne
orijentiranosti procesa koncentracije i centralizacije kapitala globalizacija pojavljuje se kao
atribut sa karakteristikama ne-neutralnosti i uključenosti u povratne sprege kapitalističke
reprodukcije, koje destabiliziraju razvojni proces. Time su bile date osnove za analizu uloge
transformacijskog mehanizma u odnosu do razvojnih promjena te entropije uvjeta za proces
koncentracije i centralizacije kapitala i analizu hegemonije kapitala i svjetskih posljedica po
ekonomski razvoj u uvjetima nematerijalne proizvodnje.
Kontekst proučavanja procesa koncentracije i centralizacije globalnog kapitala vodio
nas je u prihvaćanje kompleksnosti pojave kao i do znanja kao glavnog generatora promjena,
pa smo upotrijebili neformalno modeliranje kao pristup rješavanja multikriterijalnosti i
multidimenzionalnosti problema. Utvrdili smo da je globalni kapital u analiziranom periodu
zadržao strukturu potrebnu za neoliberalistički koncept konkuriranja, te da ekonomski kapital
ostaje prioritetni faktor razvoja. U državama koji su novi globalni konkurenti razvijenim
državama, značajnu ulogu u razvoju tih zemalja igraju ljudski i socijalni kapital, dok prirodni
kapital ostaje i dalje podcijenjen.
U doba postmoderne kapital se organizira globalno, a štiti državno. Instrumenti
konjunkturne regulacije ne omogućavaju autocentrični gospodarski razvoj, pa se u
osamdesetim godinama prošlog stoljeća razvio diskurs za povećanjem liberalizacije. Liberalni
koncept vodio je do kriza širih područja globalnog gospodarstva, te se razvio otpor protiv
ekonomske teorije koja je u službi akumulacije globalnog kapitala. Još uvijek se traži način
regulacije i politike koja bi djelovala efikasno u globalnim uvjetima. Definirana je
metapolitika kao usklađivanje neizvjesnih, kompleksnih, razvijajućih aktivnosti društva, u
kreiranju temeljnih sposobnosti pojedinca u društvu, integriranje participativnih institucija u
postojećem društvenom sustavu, koordinacija decentraliziranih donosioca političkih odluka,
konceptualizacija i usklađivanje društvene funkcije gubitaka u situaciji većeg broja ciljeva od
instrumenata i stvaranje uvjeta za uvođenje biosa kao društvenih uvjeta života pojedinca. Cilj
metapolitike smanjenje je neizvjesnosti.
Redukcionistički i ideološko ograničen pogled na problem globalizacije kapitala
nadomjestili smo kontekstom procesnosti i kompleksnosti globalizacije. Između politike i
kapitala koji stvara razvojne rizike pojavljuje se paradoks kompetentnosti. Proces
koncentracije i centralizacije kapitala postaje, a i ostaje determinanta reprodukcije u uvjetima
ekonomske globalizacije, ali je potreban i državni intervencionizam i time aktivna država.
Globalno svjetsko gospodarstvo integrirano je po mjeri koncentracije i centralizacije
globalnog kapitala, pri čemu autonomija i integracija nastupaju sukladno sa općom logikom
razvoja kapitalističkog sustava. Predloženo je rješenje u smislu koncepta metaregulacije i
uređenosti na osnov koordinacijske relacije ekvivalencije države, i obrnuto, refleksivnu
uređenost sa strane poduzeća, koje isto tako definiraju proizvodne relacije ekvivalencije, u
kojima se precizno opredjeljuje država i funkcija regulatora. |
Abstract (english) | Studying global capital production in the context of a processing and complexity has
been motivated by studying neoclassical/neoliberal concepts as: an allied capitalism, a
possibility of a fair global trade, questions of convergence vs. divergence in the
developmental theory of the world capitalism, conclusions of the convergence of capitalistic
systems corresponding to the developmental logic of social systems, the neo-Keynesian
concept of a neutrality of the globalization, conclusion that market entities (firms) can grow
over all borders and take over social regulation functions, theories of the end of work. These
concepts have been confronted to the global increase of a welfare difference of all people,
increasing concentration and actuality in the centralization of capital, and processes of the
globalization.
A modern society is a society of risk which suits the process analysis approach. A man
in modern society appears as a direct creator of knowledge and as a condition to the capital
development. The position of a man is global and uncertain and for these reasons the context
of complexity has been chosen in historical analysis of the process of concentration and
centralization of the global capital. The historical analysis has explained that production is a
central process of a society, and globalism a connection in society which includes necessity of
individuals to participate in all spheres of a social reproduction as the only possibility that
individual knowledge can be disclosed and manifested. These facts have changed the relations
of a modern state with the process of concentration and centralization of capital. The process
of a concentration and centralization of capital has been developed in direction of the
expansionism and it has caused enourmous developmental differences on territories and
among them. The global social polarity, growing inequalities and disappearing middle classes
are main perspectives of the future development of concentration and centralization of capital
on the global extensions.
The dynamic of concentration and centralization of the global capital has been
explained using the developmental logic of social systems. Multidimensional, interactive and
multi aspect analysis were applied to study this phenomena. In the analysis of the
developmental orientation the process of concentration and centralization of a capital
globalization appears as an attribute with characteristic of non-triviality and inclusion in the
feedback processes of the capitalistic reproduction, which destabilize the developmental process. This explanation represents a foundation for analysis of the role of transformation
mechanism in the relation to developmental changes and entropy conditions for the
concentration and centralization of the capital, the analysis of hegemony of capital, and the
world consequences for the economic development in the condition of nonmaterial
production.
The context of studying the process of concentration and centralization of the capital
leads to the understanding the complexity of the phenomena and to the knowledge, which is a
general generator of changes. Therefore non-formal modelling has been used for solving
problems of multi-criteria and multidimensionality. It has been stated that in the studying
period global capital retained the structure needed for the neoliberal concept of the
competition and that economic capital remained the priority developmental factor. Human and
social capital played an important role for the new global competitors to the developed
countries, whereas natural capital remained undervalued.
In the post-modern period capital is globally organized and locally protected by the
state. Instruments of a regulation of prosperity do not render autocentrict economic
development, therefore in the eighties appeared a discourse to increase liberalization. The
liberal concept leaded into the crisis on broad areas and developed an opposition against the
economic theory which is supporting the accumulation of the global capital. The search for a
regulation which would be effective in global conditions still continues. The definition of
meta-politics includes an adjustment of uncertain, complex, developing activities of a society,
creating fundamental capabilities of individuals, integrating participative institutions in the
existing system, coordinating decentralized receivers of political decisions, conceptualization
and adjustment of social function of loses in the situation when more aims than instruments
exist and creating conditions for an introduction of the bios as social conditions of an
individual´s life. The aim of the meta politics is a reduction of an uncertainty.
A reductionist and ideologically limited view of the globalization problem has been
substituted by the context of processing and the complexity of the globalization. Between the
state’s politics and the capital, which produces developmental risks, raises a paradox of
competences. The process of concentration and centralization of capital appears and remains
the determinant of the reproduction in conditions of the economic globalization; however an
active state and its interventionism are also needed. The global economy is integrated in terms of concentration and centralization of the global capital, where autonomy and integration
occur according to the general logic of the capitalistic system development. Finally, a solution
has been suggested, according to the concept of the meta regulation and regulation based on
the state’s coordination relation of the equivalence, and inversely on the reflexive regulation
from the companies´ side, which also define the production relations of the equivalence,
where the role of the state and the function of the regulator are described in detail. |