Disertacija obrađuje problem pomorskih nezgoda posebno s gledišta upravljanja organizacijom broda u izvanrednim okolnostima. Težište rada je u definiranju uzročno posljedične veze između izvanrednih okolnosti i djelovanja brodske organizacije. S ciljem boljeg razumijevanja nastanka izvanrednih olrolnosti i djelovanja brodske organizacije analizirane su mnoge poznate pomorske nezgode. Pri analizi primijenjena je i nova teorija o izvanrednim okolnostima u užem i širem smislu. Organizacijski utjecaji promatrani su u međusobnom odnosu brodske organizacije i . organizacijske strukture brodara na kopnu. Za tu svrhu analizirani su tradicionalni ustroji brodske organizacije kao, primjerice, vertikalni i horizontalni ustroj uključujući i noviji oblik socijalnog ujedinjavanja. Navedeni organizacijski oblici promatrani su s aspekta procjene i donošenja odluka, komunikacije, primjenjivosti znanja i vještina te djelovanja u izvanrednim okolnostima. Organizacijska struktura i način upravljanja brodarskom organizacijom utječu i na organizaciju broda. U tom smislu utjecaj brodarske kompanije na zapovjednika i časnike s ciljem povećanja profita jedan je od osnovnih uzroka nepravilnog djelovanja u izvanrednim okolnostima. Istraživanja provedena u disertaciji pokazuju da takvi utjecaji uvijek postoje kao oblik podložnosti brodarskoj kompaniji ili upravi na kopnu. Međutim, utjecaj brodarske kompanije nije jedini utjecaj koji dovodi do pogrešnog postupanja u izvanrednim okolnostima. Ova vrsta podložnosti samo je karika u lancu različitih podložnosti i nekritičnosti. Daljnjim istraživanjima ustanovljeno je prisustvo još triju različitih vrsta podložnosti i nekritičnosti kao što je nekritično vodstvo, podložnost i nekritičan odnos prema tehnologiji te osobna samodopadnost inekritičnost. Osim fenomena podložnosti odnosno nekritičnosti i samodopadnosti ostali uzroci nepravilnog djelovanja u izvanrednim okolnostima proizlaze iz neučinkovite brodske organizacije temeljene na hijerarhijskom ustroju, neprilagođenog stila upravljanja, nedostatka općih i posebnih znanja, nepravilne komunikcije u uvjetima kulturoloških razlika, loše izvedbe opreme koja ergonomski upućuje na pogrešku i na kraju Zamora i umora. Odgovor na spomenute uzroke je model optimalnog upravljanja u izvanrednim okolnostima koji predviđa organizacijsku strukturu broda na temelju socijalnog ujedinjavanja i timskog rada. Model podržava primjena ILO i STCW konvencije kao i ISM pravilnika u okvirima kojih u cijelosti dolaze do izražaja radne mogućnosti i profesinalna učinkovitost zapovjednika i časnika. Osim toga komponentu modela čine procedure i mjere upravljanja u uvjetima višenacionalne posade čime su određene smjernice međusobne komunikacije što tim čini spremnim za rad. Donošenje odluka i djelovanje u izvanrednim okolnostima je treća komponenta modela koja se sastoji od organizacijskih, komunikacijskih i psiholoških pretpostavki te čini tim zrelim za rad. Zadnju komponentu modela ćine ergonomske pretpostavke učinkovitog djelovanja što s prethodnim komponentama omogućava timu optimalnu radnu učinkovitost. U tom smislu zaključak je disertacije da socijalno ujedinjavanje kao organizacijski model i sukladno tome timski rad primijenjen kroz komponente modela daju mogućnosti zapovjedniku i časnicima broda da predvide nastanak izvanrednih okolnosti i odrede mjere zaštite od istih. U slučaju nastanka izvanrednih okolnosti tim može optimalno djelovati u takvim uvjetima i omogućiti povratak u redovno stanje.