Cilj. U ovom istraživanju postavljeni su sljedeći ciljevi: odrediti kliničke parametre karcinoma bubrežnih stanica (RCC), procijeniti značaj angiogeneze unutar karcinoma bubrežnih stanica, analizirati medijatore angiogeneze i čimbenike proliferacije, usporediti angiogenezu i vrijednosti proliferacijskih čimbenika s kliničkim parametrima i to svaki parameter zasebno, usporediti stupanj angiogeneze i vrijednosti proliferacijskih čimbenika u bolesnika sa 1 bez metastaza, te dokazati korelaciju stupnja angiogeneze i vrijednosti proliferacijskih čimbenika s kliničkim parametrima u cilju uporabe tih metoda u prognostičke svrhe. Ispitanici i metode. U studiju je uključeno 175 bolesnika u kojih je u razdoblju od 1.1.1989. do 31.12.1994. na Urološkom odjelu Kirurške klinike KBC Rijeka učinjena radikalna nefrektomija zbog tumora bubrega. Nakon postavljene dijagnoze na histološkim preparatima (fiksirani u formalinu i uloženi u parafin), rezovi su imunohistokemijski obojani i pregledani na Zavodu za patologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci. Klasificiranje tumora učinjeno je po WHO klasifikaciji karcinoma bubrežnih stanica, a stupnjevanje po TNM klasifikaciji, dok je nuklearni gradus (NG) određivan po četverostupanjskom modelu Fuhrmana i suradnika. Bolesnici su podijeljeni po dobi i spolu. Istaknuti su simptomatologija i dijagnostičke pretrage, tipovi operacija i postoperacijskog liječenja. Opisani su broj i mjesto metastaza te petogodišnje preživljavanje. Imunohistokemijskom analizom, koristeći standardnu imunoperoksidaza ABC tehniku na parafinskim rezovima, određen je broj krvnih žila (BKŽ) i ekspresija vaskularnog endotelnog čimbenika rasta (VEGF). Krvne žile prikazane su bojeći endotelne stanice na _ CD31 antigen (DAKO, klon JC70A, Dakocytomation, Denmark). U područjima najveće gustoće BKŽ je mjeren koristeći računalni program analize slike (ISSA 3.1 software). Temelj statističke analize bila je procjena ekspresije VEGF i vrijednosti BKŽ i njihov odnos prema nuklearnom gradusu, veličini tumora, dobi bolesnika i proliferaciji Ki-67 koristeći Pearsonovu parametrijsku korelaciju. Odnos između VEGF ekspresije i BKŽ procijenjen je Student T testom. Usporedba petogodišnjeg preživljenja s ekspresijom VEGF, Ki67 proliferativnog indeksa i BKŽ analizirana je Coxovom regresijom proporcionalnog rizika. Preživljenje je analizirano Kaplan-Meier krivuljama. Rezultati. Oko 88% RCC pripadalo je svijetlostaničnom ili konvencionalnom tipu. Nuklearni gradusi 1 i 2 bili su zastupljeni u oko 62% karcinoma bubrežnih stanica. Metastaze su većinom bile prisutne (66%) u tumorima s većim gradusom (NG3 i 4). Više od polovice tumora (54%) otkriveno je u asimptomatskoj fazi, ultrazvučnom dijagnostikom. Tumori s većim postotkom i perimembranozno obojenim stanicama na VEGF imali su veći BKŽ, dok je manji postotak VEGF pozitivnih stanica s heterogenom distribucijom u tumoru i s jačim intenzitetom obojenja bio udružen s većim K167 proliferacijskim indeksom. Broj krvnih žila bio je obrnuto proporcionalan s Ki67 ekspresijom. Veći NG obilježavao je tumore većeg promjera, većeg Ki67 proliferacijskog indeksa i većeg BKŽ. Metastaze su bile više zastupljene u bolesnika s tumorima većeg promjera i većeg proliferacijskog indeksa. Analiza preživljenja pokazala je da bolesnici s heterogenom tumorskom distribucijom VEGEF, većim NG, većim Ki67 proliferacijskim indeksom tumorskih stanica i s prisutnim metastazama imaju značajnije kraće preživljenje. Zaključak. Angiogeneza, procijenjena kroz BKŽ u RCC pokazala se povezana s ekspresijom VEGF na tumorskim stanicama. Iako su čimbenici angiogenze BKŽ i VEGF obično udruženi S prognostički nepovoljnijim faktorima kao što su to NG, K167 proliferacijski indeks i veličina tumora, oni sami za sebe ipak nisu značajni u procijeni preživljenja bolesnika s RCC. Za razliku od njih, Ki67 proliferacijski indeks i NG tumorskih stanica, kao i prisustvo metastaza, predstavljaju neovisne prognostičke čimbenike RCC.