Cilj istraživanja: Devedesetih godina dvadesetoga stoljeća dolazi do porasta incidencije upalnih bolesti crijeva u južnoj Europi i gubi se do tada prisutna razlika u incidenciji između južne i sjeverne Europe. U Hrvatskoj su do sada objavljene dvije epidemiološke studije upalnih bolesti crijeva, no niti jedna nije analizirala epidemiologiju i Crohnove bolesti (CB) i ulceroznoga kolitisa (UC) na području Primorsko-goranske županije. Cilj rada bio je utvrditi incidenciju i prevalenciju upalnih bolesti crijeva u pučanstva Primorsko-goranske županije u razdoblju od 7 godina (1995.-1999.retrospektivno, a od 2000.-2001 . prospektivno), analizirati fenotipove obiju bolesti, istražiti učestalost komplikacija bolesti i utjecaj potencijalnih rizika okoliša za razvoj bolesti. Ispitanici i metode: Ispitanici su svi oboljeli od upalnih bolesti crijeva s područja Primorsko-goranske županije (površina 3.577 km2, 304.41 O stanovnika). Uključene su sve dobne skupine. Za ispitivanje čimbenika rizika formirana je kontrolna skupina zdravih ispitanika, podjednake dobi i spola. Za svakog oboljelog ispitanika ispunjena su dva protokola: za incidenciju te za prevalenciju bolesti koji u sebi sadrži i podatke o komplikacijama bolesti. Za određivanje fenotipa oboljelih od CB korištena je Bečka klasifikacija. Podaci su prikupljeni u bazu podataka (Microsoft Access 2000), a potom statist i čki obrađeni računalnim programom SPSS 1 O.O. Rezultati: Prosječna incidencija CB u ispitivanom razdoblju iznosila je 3,92/100.000/godinu, a u prospektivnom dijelu studije 5, 71 u 2000. i 5,58 u 2001. Prosječna incidencija UC iznosila je 3,88. U prospektivnom dijelu studije incidencija UC iznosila je 5,43 u 2000. i 5,97 u 2001 . Uočena je pojava tzv. francusko-belgijskoga izuzeća - gotovo jednaka incidencija CB i UC. Prevalencija CB iznosila je na kraju studije 46,40/100.000 stanovnika, a UC 53,90. Bolest je najčešće dijagnosticirana u dobi od 20-29 godina (i CB i UC). Najveći broj oboljelih od CB imao je A 1, L 1, B1 fenotip, dok je najveći broj oboljelih od UC imao proktosigmoiditis. U bolesnika s CB statistički je značajno veći broj crijevnih komplikacija (p<0,001) u odnosu na oboljele od UC. lzvancrijevne komplikacije bile su podjednako zastupljene u objema bolestima. Od čimbenika rizika apendektomija i tonzilektomija su bile statistički značajno rjeđe (p<0.001, odnosno p<0,02) u oboljelih od UC u odnosu na oboljele od CB i u odnosu na kontrolnu skupinu ispitanika. Zaključak: lncidencija CB je u završnom dijelu studije bila jednaka prosječnim europskim vrijednostima, dok je incidencija UC bila niža u odnosu na europski prosjek. Među oboljelima su najčešće prisutni blaži oblici bolesti (A 1, L 1, 81, odnosno proktosigmoiditis). Broj komplikacija bolesti kretao se u granicama očekivanih prema literaturi. Apendektomija i tonzilektomija predstavljaju protektivan faktor za razvoj UC.