U radu se obrađuje materija ugovorne odgovornosti prijevoznika za štete na robi koje nastanu pri prijevozu unutarnjim plovnim putevima. Ta se materija razrađuje kroz pitanje obveza prijevoznika kao uvjeta njegove odgovornosti na robi, trajanja prijevoznikove odgovornosti, temelja odgovornosti prijevoznika, odgovornosti prijevoznika za osobe kojima se služi u svom poslovanju, posebnih slučajeva oslobođenja od odgovornosti, visine prijevoznikove odgovornosti i gubitka prava na ograničenje odgovornosti. U radu se prvenstveno razrađuju odredbe o odgovornosti prijevoznika iz Budimpeštanske konvencije o ugovoru o prijevozu robe unutarnjim plovnim putevima (CMNI) koja je stupila na snagu u travnju 2005. godine. Analizom problema istraživanja uočava se da je CMNI konvencija prihvatila u određenoj mjeri rješenja ostalih prometnih konvencija (pomorskih i kopnenih), pa se u radu kao predmet istraživanja postavlja i usporedba s konvencijama drugih grana prometa koje reguliraju pitanje odgovornosti prijevoznika za štete na robi. Navedena materija nalazi svoju regulaciju i u odredbama domaćeg zakonodavstva, pa se u radu obrađuje i domaći prijevoz robe unutarnjim plovnim putevima sa svojim specifičnostima, kao što je na primjer institut izuzetih slučajeva, ali i pitanje temelja odgovornosti i nekih drugih pitanja koja su u domaćem prijevozu regulirana na identičan način kao i pomorska plovidba. Osim toga, u radu se upućuje i na rješenja nekih drugih država, kao npr. Austrije, Bugarske, Bosne i Hercegovine, Italije, Njemačke, Mađarske, Rumunjske, Slovačke, Slovenije te Srbije i Crne Gore, što ima za cilj doprinijeti sagledavanju navedene tematike. Naposljetku, u radu se daje ocjena domaće i međunarodne regulative navedene tematike te se utvrđuje adekvatnost i usklađenost hrvatskih zakonskih rješenja de lege lata u odnosu na CMNI konvenciju te daju prijedlozi de lege ferenda.