Iz Proslova: Sve (se) odnekud za(po )čin je. U ovom započimanju počinjemo imenima. Ne zato jer nekako moramo započeti, već zato što su ona dio samoga za(po)činjanja, kao činjenja ovoga rada. To činjenje jest svojevrsno rađanje, jer sve što se začne, teži da se rodi. A rađanje je oduvijek jedinstveni i neporecivi dokaz ŽENSKE MOĆI. Stoga najprije izražavam zahvalnost mentorici dr. se. Katici lvanišević, profesor emeritus. Nadalje, ističem ulogu dr. se. Biljane Kašić, koja je kao postkolonijalna feministička teoretičarka, zahvaljujući slučaju (čitaj: internetu!), ušla u svijet ovoga rada, i koja potom nije štedjela svoje vrijeme i svoje znanje. Zaokruženju pisanja ove disertacije, osobito je pridonio akademik Nedjeljko Fabrio, podijelivši nesebično svoje znanje o liku i djelu Drage Gervaisa. No, svako je rađanje teško. Istražujući kritičku literaturu kao i raznovrsne izvore podataka o piščevu životu i radu, susretala sam se s nemalim poteškoćama. Naime, Drago Gervais nije ostavio izravnih potomaka, a njegova ostavština nije obrađena niti sređena te se mnogo toga u međuvremenu izgubilo. Stoga je istraživanje uključilo mnoge ustanove i pojedince. Uz paraliterarne izvore: korespondenciju, dokumente, novinske napise, dnevnike, zabilješke, nacrte, rabljeni su i oni izvori, koji, parafrazirajući Vattimov izraz, pripadaju 'mekoj' ontologiji. Riječ je o sjećanjima na pjesnika, svjedočanstvima, intimnim ispovijedima, pri uporabi kojih smo nastojali da ne prijeđemo okvire etičkih i humanih obzira. Pri tome se pokazala sva istinitost vizionarskih riječi Nikole Polića kako će se «oni zvanični ( oficijozni) kritičari, sastavljači golemih monografija i ostali komentatori» koji će pisati o Dragi Gervaisu, «naći u golemom čudu, jer ne će doći do potrebnog materijala za svoje radnje o tom pjesniku, pa će tako izostati dokumentarna važnost o nekim njegovim zbivanjima». Stoga, upravo na ovom mjestu želim istaći i sve one koji su pomogli da se ovaj prikaz Gervaisova života i stvaralaštva oblikuje u što cjelovitiji oblik.