| Abstract | CILJ ISTRAŽIVANJA bio je proučiti epidemiologiju karcinoma prostate od 1972. do 2007. u Primorskogoranskoj županiji i pokazati postoji li povezanost između uvođenja novih dijagnostičkih metoda i promjena epidemioloških parametara karcinoma prostate. Osim toga, trebalo je utvrditi utječu li promjene epidemioloških značajki karcinoma prostate na izbor načina liječenja, ispitati da li dolazi do promjena u patohistološkim i biološkim karakteristikama karcinoma prostate kroz 35 godišnje razdoblje te postoji li povezanost između javnozdravstvene osviještenosti i ranoga otkrivanja karcinoma prostate.
ISPITANICI I METODE: naši ispitanici, njih 1967, bili su bolesnici s rakom prostate dijagnosticiranim na području današnje Primorskogoranske županije ( PGŽ ), u razdoblju od 1973.-2007. godine. Na temelju dviju naglih promjena incidencije, 1985. i 2001. godine, učinjena je podjela 35-godišnjega razdoblja na tri dijela, koji su uspoređeni međusobno, i to prvi, od 1973.-1984., drugi, od 1985.-2000. i treći dio, od 2001.-2007. godine. Učinjena je usporedba incidencije i smrtnosti u raka prostate, kako između tri razdoblja, tako i s podatcima za cijelu Republiku Hrvatsku ( RH ), zatim prosječne starosti bolesnika i stupnja diferenciranosti tumora, odnosa simptomatskih i nesimptomatskih bolesnika i učestalosti bolesnika s metastazama.
REZULTATI: Od 1973.-2007. dobno standardizirana incidencija raka prostate u PGŽ porasla je od 3,04 na 145,89/100.000 muškaraca. Iako između prosječne stope incidencije raka prostate za cijelo 35-godišnje razdoblje u PGŽ i one u RH nema značajne razlike ( P = 0,99 ), posebno veliki porast, od 93,06 na 171,18/100.000 muškaraca, značajno veći od onoga u RH, zabilježen je u zadnjem, 7-godišnjem razdoblju, od 2001.-2007. ( P = 0,0002 ). Prosječna stopa smrtnosti za cijelo promatrano razdoblje od 14,13/100.000 bila je u PGŽ značajno niža od prosječne stope smrtnosti u RH s 18,05/100.000 muškaraca ( P < 0,05 ). Prosječna starost novootkrivenih bolesnika s rakom prostate od 1973.-2007. bila je 70,2 ( ± 7,9 ) godine, a usporedba s tri promatrana razdoblja nije pokazala statistički značajne razlike ( P = 0,68 ). Statistički značajna bila je promjena u stupnju diferenciranosti tumora ( P < 0,05 ), tako što su tijekom 35 godina dobro diferencirani tumori, koji su na početku studije bili najčešći, do kraja studije gotovo posve nestali. Ranije rijetki, umjereno diferencirani tumori postali su na kraju studije najbrojniji. Izuzimajući najmanju skupinu bolesnika, njih 18 mlađih od 49 godina, distribucija u stupnju diferenciranosti tumora po trima razdobljima, s obzirom na dobne skupine pokazala je značajnu statističku razliku ( P < 0,05 ). Udio simptomatskih bolesnika pao je s početnih 100%, na oko 50% i nastavio zadnjih godina oscilirati oko te vrijednosti. Od 1973.-2007. udio pacijenata s metastazama u novootkrivenih bolesnika s rakom prostate pao je od oko 75% na vrijednosti oko 10%. Međutim, usporedo s stalnim porastom broja novootkrivenih bolesnika s rakom prostate, povećavao se je i broj onih s metastazama.
ZAKLJUČCI: Rezultati naše studije ukazuju na usku povezanost između uvođenja novih dijagnostičkih metoda i promjena epidemioloških parametara raka prostate u PGŽ. Prvi uočljivi skok incidencije, koji se je dogodio 1985., svakako treba pripisati uvođenju nove dijagnostičke metode, transrektalnoga ultrazvuka ( TRUS ) u dijagnostici bolesti prostate. Drugi nagli porast incidencije u PGŽ, onaj koji se je dogodio 2001., posljedica je uvođenja dvije dijagnostičke metode, koje su omogućile rano otkrivanje, još nepalpabilnih tumora prostate. To su sustavna primjena PSA testa u probiru za rak prostate i sekstant biopsija u njegovoj patohistološkoj dijagnostici. Dokazali smo kako su tijekom promatranih 35 godina značajno porasle incidencija i smrtnost od raka prostate u PGŽ te su se promjenile njegove patohistološke značajke, ali to nije imalo utjecaja na izbor načina njegova liječenja. Tijekom promatranih 35 godina dogodile su se bitne promjene u patohistološkim značajkama raka prostate u PGŽ. U početku studije najbrojniji, dobro diferencirani tumori do kraja studije postali su vrlo rijetki, dok se je značajno povećao udio umjereno diferenciranih tumora. Smatra se kako su te promjene ponajprije posljedica iskustva patologa, njihove specijalizacije i, konačno, svjetskoga konsenzusa patologa o procjeni raka prostate. Na temelju rezultata ove studije može se s velikom sigurnošću tvrditi kako postoji značajna povezanost između javnozdravstvene osvještenosti i ranoga otkrivanja raka prostate u PGŽ. |
| Abstract (english) | OBJECTIVES: Our objectives were to study the epidemiology of prostate cancer in the Primorskogoranska County during 35 years, from 1972 until 2007, and show whether there has been an evident correlation between the introduction of new diagnostic methods and changes of epidemiological parameters of the prostate cancer. In addition, it has been necessary to determine whether the changes epidemiological features of prostate cancer affect the selection of treatment methods, to examine whether a change in patohystological and biological characteristics of prostate cancer through a 35-years long period has happened. Further, our aim has been to examine whether there has been a connection between public health awareness and early diagnosis of prostate cancer.
MATERIAL AND METHODS: Our subjects were 1967 patients with prostate cancer detected within 1973-2007 in the region of the Primorskogoranska County. On the basis of two sudden changes of the incidence, in 1985 and 2001, we divided our 35-years period into three parts. The first examinated period was the one from 1973-1984, the second, from 1985-2000 and the third period, from 2001-2007 year. The results in these three periods were compared with each other. We have compared the prostate cancer incidence and mortality during those three periods, as well as the data for the whole Republic of Croatia, and, finally, we compared the average age of the patients and tumor grading, the relationship between symptomatic and asymptomatic patients, and frequency of patients with metastatic disease at diagnosis. RESULTS: The age-standardised prostate cancer incidence in the Primorskogoranska County increased within 1973-2007 from 3.04/100.000 to 171.18/100,000 males. Although the average prostate cancer incidence rates for the entire 35-year period in the Primorskogoranska County and the Republic of Croatia showed no significant difference, in the last, only 7-years long period, from 2001.-2007, there has been a large increase of the incidence in the County Primorskogoranska, from 93.06/100.000 to 171.18 / 100,000 males, significantly higher than the one in the Republic of Croatia. The average prostate cancer mortality rate throughout the examinated period in the County Primorskogoranska was with 14.13/100.000, significantly lower than the average mortality rate in Croatia, with 18.05 / 100,000 males. The average age of our patients at pressentation with prostate cancer, from 1973-2007 was 70.2 ( ± 7,9 ) years, and compared with three observed periods there have been no statistically significant differences ( P = 0.68 ) . However, a significant ( P < 0.001 ) grade migration took place over the study period, principally from well differentiated to moderately differentiated tumors, and occurred across all age groups. Beside the smallest one group of our patients, 18 of them younger than 49 years, the distribution of tumor grading during all three examined periods, respecting the age groups showed a significant statistical difference ( < 0.05 ). The simptomatic patients share dropped from initialy 100% to about 50% and continued to oscillate around these values in recent years. Although the share of patients with distatnt metastases at presentation has been continuosly falling, the real number of patients with metastatic disease during our studies has been continuously growing.
CONCLUSIONS: The results of our study indicate a close relationship between the introduction of new diagnostic methods and epidemiological parameters changes in prostate cancer in the County Primorskogoranska. The first significant increase of the incidence in 1985. can certainly be attributed to the introduction of transrectal ultrasound ( TRUS ) in prostate diagnostics, while the second boom of incidence, in 2001, should be attributed to the introduction of systematic application of PSA testing for prostate cancer screening. We have proven that significantly increased prostate cancer incidence and mortality have been observed during 35 years in the Primorskogoranska County and a significant ( P < 0.05 ) grade migration took place, with a dramatic shift from well differentiated to moderately differentiated disease, but without influence on the choice of methods of treatment of the prostate cancer. It is considered that these changes should be primarily attributed to the growing experience of pathologists, their specialization, and, finally, to the global consensus of pathologists. Based on the results of this study we can certainly conclude that there is significant relationship between public health awareness and early diagnosis of prostate cancer. |
